Večernje novosti – 3. listopada 2021. Ivan Miladinović gore naslovljeni članak u beogradskim Večernjim novostima počinje ovim riječima: “Mnogi znatiželjnici bili bi vrlo začuđeni kada bi pažljivim listanjem hronologije Vatikana otkrili neke manje poznate detalje iz njihove istorije”. I tumači kako su “Srbi Vatikanu dali jednog papu i dva sveca”. Kako je Sveta Stolica “kanonizovala naše ljude, katolike iz Boke Kotorske”. Sličan je članak Miladinović objavio u istim Novinama 1. ožujka 2015.1
Za svjedoka o papi Sikstu V., Srbinu, poziva i crkvenoga ljetopisca Andriju Zmajevića (1624.-1694.), barskoga nadbiskupa (1671.-1694.).
Nadbiskup Zmajević napisao je Ljetopis crkovni, koji počinje s biblijskim vremenima, a završava s njegovim dobom. Ljetopis je pisan od 1655. do 1689. Evo Zmajevićeva teksta o Sikstu V.:
“U Montaltu, mjestu Marke Jakinske, porodi se od ubozijeh roditelja, Dalmatinca oca iz Kruševica sela u Boci od kotora ne daleko od Perasta našega mjesta, gdje i današnji dan Papića kuća zove se i vide se u nje ljudi njemu prilični, i Talijanke matere. Budući najprvo redovnik svetog Frančeska, radi mudrosti i dobrote njegove svaku oblast i zapovijed ima. Kardinal svete Crkve potom toga učinjen na 24 travn[j]a ovo godište [1585.] na pristolje svetog Petra sjede. Crkvu svetoga Jerolima u Rimu svomu narodu slovinskomu plemenito iznova ogradi i nareši. Velike darove prikaza po[k]lisarom od Japona, kraljevstva u Indijah istočnijeh, koji bjehu Gregoriju XIII prišli pokloniti se. Lupeže koji na putovijeh i rasputicah derahu putnike i mnoge ostale zločince vrlijem načinom [p]edipsa i iskrijepi [kazni i iskorijeni]. Toliko velike stvari učini u kratko vrijeme da i staru gospodu i cesare rimske nadiđe. Stup cesarov prenese i pred crkvu svetog Petra podiže, a druga tri plemenita, jedan pred svetim Ivanom Lateranom, drugi pred crkvom svete Bogorodice, treći pred vrata rimska de Popolo, takođe postavi. […] Skupi pet milijuna ili tisuć tisuća zlata govoreći da ima tijem blagom veliku stvar opraviti. Dali naskočen od njeg[k]e bolijesti, koja mu riječ uze, preminu na 27. kolovoza od 70 godišta, pošto vlada 5 ljeta i 4 mjeseca i 3 dni. Bi ukopan u crkvu sv. Petra, a potom toga prenesen u crkvu Jaslica Gospodinovih [Santa Maria Maggiore], blizu groba svetog Jerolima počiva.”
(Ljetopis crkovni, Arheološki muzej u Splitu, br. 69/M, str. 872-873).
* Povijest, kao učiteljica života, poučava nas, a Ivan Miladinović prenosi Zmajevićevu vijest da je papa Siksto rođen od oca Dalmatinca a to će reći Srbina u Boci od Kotora, da se kao Felice/Srećko upisao u redovnike sv. Franje u Italiji i da se 1585. uspio uspeti kao kardinal iz Montalta na Papinsko prijestolje. A onda, među inima, Hrvatsku Srpsku crkvu svetoga Jerolima Dalmatinca u Rimu svomu rodu slovinskomu, tj. hrvatskomu srpskomu plemenito iznova ogradi i nareši. I hrvatski srpski Kaptol uz crkvu 1589. ustanovi sve sa samim hrvatskim srpskim kanonicima i prebendarima iz Crkve među Hrvatima Srbima. A Vatikan i dva hrvatska srpska sveca kanonizira: blaženu Hozanu Kotorku [beatificirana 1927., još nije kanonizirana] i sv. Leopolda Bogdana Mandića od imućnih hrvatskih srpskih roditelja [proglašen svetim 1983.], koji je također ušao u redovnike (kapucine) sv. Franje.
O, braćo mila, sretnih li povijesnih vremena kada su Srbi davali Vatikanu Pape i katoličke svece! Kamo sreće kada bi svi Srbi kao vidljivu Glavu svih kršćana priznali Rimskoga papu, nasljednika sv. Petra, kojemu je Gospodin Isus povjerio sve svoje janjce i ovce (Iv 21). Koliko bi tek tada katolički Srbi dali Vatikanu i Papâ i Svetaca!
________________
1 https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:536244-Srbin-bio-na-celu-katolicke-crkve (18. 11. 2021.).
Izvor: Crkva na kamenu