Danas, dvadesetak godina nakon završetka rata u BiH, uza sva nastojanja da se dođe do usuglašene unutarnje administrativno-teritorijalne strukture BiH koja bi osigurala stvarnu ravnopravnost njezinih naroda i koja postoji samo deklarativno u Ustavu BiH, posebice kada je hrvatski narod u pitanju, zlokobno zvuče riječi Alije Izetbegovića nad budućnosti BiH. Ovu državu, kako je vidi bošnjačka politička ideja i lijeva i desna i kako je prakticira bošnjačka hegemonistička i unitaristička politička elita u političkom životu BiH, ne žele ni Srbi ni Hrvati u BiH te takvu bošnjačku viziju BiH sve više i javno mrze. Bošnjačka želja da se po svaku cijenu ostvari prevlast nad drugima u svim dijelovima bosansko-hercegovačkoga društva “prodaje se” kao nekakav apstraktni koncept “građanske države BiH” iako nema nijednog građanina u BiH bez vjerskog, nacionalnog ili kulturnog identiteta. Slično jugoslavenskom razdoblju kada je srpska hegemonistička politika nastojala imati “svoje Hrvate u izlogu”, ali ne i u stvarnom političkom životu bivše Jugoslavije, tako danas u BiH bošnjačka politika vidi hrvatsko pitanje u BiH. Za hrvatsku budućnost u BiH “bošnjački izlog” u kojemu je predviđena samo deklarativna ravnopravnost za hrvatski narod, nije prihvatljivo rješenje. Hrvati prirodno žele da ih osim u izlogu ima i u trgovini, na ravnopravan način s drugim narodima u političkom životu i njihove BiH.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.