Inkardinacija klerika je njihova pripadnost nekoj biskupiji ili redovničkom institutu. Latinska riječ incardinatio dolazi od cardo što znači šarka ili klin, ili krajnji dio neke stvari pomoću kojega je druga stvar spojena s njom na takav način da ovisi o potonjoj. Stoga inkardinacija nije ništa drugo nego zakonski utvrđena nužnost da klerici ovise ili o određenoj Crkvi ili o drugoj strukturi koja ima ovlast inkardiniranja.
Ne može postojati klerik bez crkvene veze za jednu partikularnu Crkvu. S inkardinacijom se ostvaruje posebna veza s mjesnim biskupom i mjesnom crkvom u vidu služenja u njoj te preko toga i općom Crkvom.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu