Što nam je činiti? Izvarani po trgovima besciljno šetati i po kontejnerima kopati, s prijateljima se tješiti ili svađati, bespovratnu kartu tražiti, od izbora apstinirati, na stadionima se prazniti, negativnom se energijom koja sve razara hraniti, ili još jednom, unatoč svemu, pokušati? Smatramo da bi bilo najpogubnije i moralno nedopustivo povući se i drugima u ruke Državu prepustiti, koji je ionako smatraju “slučajnom”! Za nju se valja još jednom boriti. Jer u njezine je temelje ugrađeno toliko žrtve u krvi. I jednako onih koji u njezinim današnjim granicama žive kao i onih koje su crtači karata interesnim potezima iz nje isključili. No, u ovoj novoj borbi za državu valja nama uvijek imati na umu Isusovu: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. (…) Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim” (Mt 7,15-17).
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu