Bogati, (pre)obrazovani zapadnjaci uz pune zdjele, zaglušene uši i uspavanku o toleranciji – koja nije ništa drugo doli mantra za uspavljivanje duha – dovode se do toga da ne razlikuju dobro od zla, vrlinu od poroka, normalno od nenormalnoga, pravo od krivoga, istinu od laži, Krista od Antikrista…
Kada su protestantske crkvene zajednice priznavale razvode brakova, prihvaćale abortus, homoseksualnu praksu, ređenje žena, mi smo šutjeli, nismo se miješali. Gdje bi brata uvrijedio? Ne smiješ mu reći istinu da se ne naljuti! Kada se sada u našoj Crkvi javljaju glasovi, i to i s visokih mjesta, koji omekšavaju stav prema takvim praksama, opet šutimo.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu