Susret Šutala-Vidakovića

Foto: Cnak

BOLJUNI – U subotu 17. kolovoza u Boljunima upriličen je susret Šutala-Vidakovića. Svetu Misu u 10 sati u groblju u Boljunima predvodio je don Ivo Šutalo, dok je u koncelebraciji bio don Tihomir Šutalo, provincijal otaca salezijanaca u Zagrebu i don Jean-Claude Ngoy, salezijanac iz Konga koji je došao s don Tihomirom. U hladovini pred kapelicom okupilo se pedesetak vjernika iz Vidakovića plemena. Nakon Mise susret se nastavio u kući pokojnoga Boke Vidakovića Podkulom. Don Ivo je naglasio važnost ovakvih susreta, te istaknuo kako bi se trebali kontinuirano održavati. Vicko (Vide), sin Boke Vidakovića ovom je prigodom pod odrinom očeve kuće upriličio ručak, druženje, razgovor, pjesmu, te ukratko prikazao povijest i razvoj plemena Vidakovića počevši od Vidoja Šutala čiji je otac Jozo prije kojih 200 godina sišao s Dašnice, kolijevke svih današnjih Šutala, i nastanio se na području Boljuni, u zaseoku Podkula.
Koliko je poznato, Jozo je imao tri sina: Marka (1833.), Vidoja (1838.) i Petra. Marko je umro mlad (22 godine) i bio je neoženjen. Vidoje je imao pet sinova: Nikolu (1856.), Jozu (1867.), Marka (1869.), Stjepana (1871.) i Boška (1873.). Njegovi potomci po njemu nose nadimak Vidakovići. Petar je imao jednoga sina, Matu, po kojem njegovi potomci nose nadimak Matagići čiji su korijeni također Podkulom.
Danas u porodici Vidakovića ima 27 obitelji: 20 bračnih parova, 6 udovica i 1 udovac. U ovim obiteljima živi 19 punoljetnih momaka, 11 punoljetnih djevojaka, te 10 maloljetne djece, 6 muških i 4 ženske.
Jedina osoba koja je stalno naseljena u Boljunima na ognjištu Vidakovića jest Ilinka Šutalo r. Raguž, žena pokojnoga Vidoja. Obitelji Vidakovića plemena danas su raseljeni po mjestima Bosne i Hercegovine (Stolac, Boljuni, Ljubuški), Hrvatske (Koprivnica, Vinkovci, Osijek, Slavonski Brod, Zagreb, Đakovo, Vir, Velika Gorica, Karlovac, Metković, Jakšić), Slovenije (Rogaška Slatina, Ljubljana) i Njemačke (Stuttgart).
Od svih živih Vidakovića danas ima 28 udanih žena (Stolac, Čapljina, Đakovo, Neum, Hvar, Potomje, Vinkovci, Osijek, Koprivnica, Split, Zagreb, Mostar, Metković, Velenje, Stuttgart, Perth).
S Božjom pomoći i ustrajnim radom Vidakovići su podarili društvu relativno puno visokoobrazovanih kadrova. Prema trenutnim podatcima, koji nisu potpuni, u Vidakovića plemenu imamo sljedeća zvanja: dvoje prof. dr. sc. na području stomatologije, jedan mr. sc. dr. medicine, četvero dr. medicine, jedna dr. stomatologije, sedmero diplomiranih inženjera raznih struka (elektrotehnika, strojarstvo, poljoprivreda, arhitektura, građevina), troje diplomiranih ekonomista, dvoje diplomiranih pravnika, troje profesora hrvatskoga jezika, profesora engleskoga jezika, profesora povijesti i filozofije, diplomiranog novinara i bibliotekara. Na sveučilištima i visokim učilištima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj trenutačno ima desetak studenata. U ove brojke naravno nisu uključene žene koje su došle u Vidakovića obitelji kao ni djeca i potomci Vidakovića žena udatih u druge obitelji.
Neka dobri Bog podari vječnu radost u nebu svim pokojnima iz Vidakovića plemena, gdje god da su pokopani, a svim živima neka udijeli svoj blagoslov i zdravlje. Bilo bi hvale vrijedno kada bi se Vidakovići barem svake pete godine sastajali na svom pradjedovskom ognjištu u Boljunima, Podkulom. Pa tko dođe, dobro došao.

Vicko Šutalo-Vidaković