KRUŠEVO – I ove godine Kruševljani s mnogim hodočasnicima svečano proslaviše svoj patron. Rana Misa bila je u 8,30. Misu je predslavio župnik don Ljubo Planinić. Ova je Misa zamišljena kao misno slavlje za one župljane koji trebaju pripremiti domaćinstvo za doček gostiju koji će doći poslije pučke Mise, odnosno koji će doći poslije podne. Na Misi se okupilo do 250 osoba. Pučka Misa u predivnoj hladovini hrastove šume u crkvenom dvorištu proslavljena je u 11 sati. Misno slavlje predslavio je don Pavo Jurišić, kanonik sarajevskoga kaptola. Uz don Pavu koncelebriralo je petnaest svećenika skupa s generalnim vikarom don Željkom Majićem. Za vrijeme Mise pjevali su zajedno pjevači kruševskih zborova: Fontes, Horeb i Studenac. Svirali su tamburaši Brist, a nekoliko pjesama svirala je na orguljicama Kristina Šetka. Pjevanje su animirali: Kristina Šetka, Karlo Milićević i Davor Kožul.
Don Pavo je u propovijedi, uz ostalo, rekao: “Naši pradjedovi, koji su bili zaljubljeni u svoju zemlju, koji su željeli ostati, živjeti i preživjeti u njoj, trebali su imati neki oslonac koji će im biti dovoljno čvrst i koji će im ulijevati snagu da izdrže sve patnje i ostanu svoji na svome, vjerni Bogu, svom narodu, odani svojoj zemlji. Mnogi su posustali u tome, okrenuli se lagodnijem životu, prihvaćali tuđe ideje, tuđu vjeru i običaje, ali oni koji su ostajali, hranili su se i napajali na izvoru snage, u Bogu, imajući pred očima one osobe koji su im svojom snagom i svojom hrabrošću mogli biti primjeri i uzori da izdrže sve kušnje. Za ovaj je narod takav uzor mogao biti sveti Ilija. (…)
Takvom Bogu, pobjedniku, želio je služiti i sveti Ilija, pa je u svojoj službi i sam postao pobjednikom. Pobjednik je stoga što je pobijedio svijet, pobijedio sebe i pobijedio strašnog neprijatelja đavla koji se našao u paktu s vlašću. Mislim da mu je najteže bilo pobijediti sebe kad je čuo Božji glas i pitanje: ‘Što ćeš ovdje Ilija? Zar nisi trebao u ovom trenutku biti tamo gdje sam te poslao?’ Zatim spoznaja da se u Božjoj službi ne grmi, ne trese i ne pali, nego blago djeluje kao što Bog blagošću svojom prihvaća svakoga čovjeka u njegovim slabostima i lutanjima.
Upravo bih nas danas htio upozoriti na to, jer se svi nalazimo u istoj borbi. Mračne sile se trude da nas ne bude, ali mnogi su i među nama koji im pri tom pomažu. Mnogi nam obećaju mnogo, govore nam o blistavoj sreći i sjajnoj budućnosti; govore nam svašta na uho i u oči, da se odreknemo onoga što jesmo i da prihvatimo nešto drugo čega nigdje nema; da se odreknemo Krista i prihvatimo nekakvu federalnu religiju, možda nekoga boga Bala. Neki nude i izgradnju novih hramova za tu kozmopolitsku i kozmetičku religiju ili kozmičku magiju. Što nam preostaje, nego životom posvjedočiti da smo mi miljenici Vječnoga Kralja kojemu želimo služiti i jedino njegove zapovijedi hoćemo izvršavati. Želimo li postići pobjedu, neuveli vijenac slave, pobjedu i nagradu vječnoga života, onda moramo brižno čuvati ono dragocjeno, plodonosno sjeme svete vjere koje je posijano u dubini našega srca na dan krštenja. Tu su vjeru uzgajali naši roditelji u nama, vjeroučitelji, pa joj nije mogao naškoditi ni borbeni duh bezbožnog komunizma, koji je ustajao na sve što je bilo vjersko i katoličko, pa ako je pustila korijenje u nama bit će jednoga dana presađena u rajske perivoje u kojima se među Božjim ugodnicima nalazi i nebeski zaštitnik naše pokrajine i naše zemlje, sv. Ilija Prorok.”
Izvor: Crkva na kamenu