Svetkovina Presvetoga Srca Isusova

Foto: Cnak

FOČA – Svetkovina Presvetoga Srca Isusova, kojemu je u slavu, prije više od jednoga stoljeća, u središtu Foče izgrađena velika i izgledna crkva, od kada se kod ovdašnjih katolika Božansko Srce osobito štuje i kojemu se posebno utječu, i ove je godine proslavljena na svečan način. Naime, nakon obnove crkvenoga života u ovome dijelu župe nevesinjske u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji 2010. godine, župnik don Ante Luburić običava ovu svetkovinu liturgijski proslaviti u nedjelju po svetkovini.
Bilo je tako i ove godine u nedjelju, 30. lipnja, posljednjega dana lipanjske pobožnosti Srcu Isusovu, kada je večernju svetu Misu, u koncelebraciji s domaćim župnikom don Antom i osobnim tajnikom don Perom Miličevićem, predvodio biskup mostarsko-duvanjski msgr. Ratko Perić.
Do početka misnoga slavlja dvojica su svećenika bila na raspolaganju za svetu ispovijed, kojoj je pristupio velik dio prisutnih župljana, a također i pobožnosti pred okićenim kipom Srca Isusova, kao i osobnoj molitvi u kapelici.
Svečanim ulaskom biskupa, svećenikâ i ministranata u kapelicu u kojoj se okupilo 50-ak vjernika, uglavnom župljana, kojima se pridružila manja skupina hodočasnika iz Donje Hercegovine, započelo je misno slavlje. Pozdravivši sve nazočne, biskup je Ratko iskazao radost što je i ove godine mogao pohoditi ovdašnju katoličku zajednicu na njezin patron, uputivši istodobno čestitku svim vjernicima u povodu ove svetkovine.
U svojoj je propovijedi, govoreći o Presvetome Srcu Isusovu, biskup istaknuo kako je ljudsko srce organ neprocjenjiva kapaciteta koji skuplja toliko duhovne snage: ljubavi, osjećaja i dobrote, ali na žalost, ponekad i toliko mržnje. Međutim, za razliku od naših srdaca, kazao je biskup, Isusovo Srce nije takvo. Ono jedino zna što je u svakom od naših srdaca i njegovu Srcu nije niti može biti skriveno bilo što – što se u našim srcima nalazi. Stoga i molimo Isusa da naša srca učini sličnima Srcu svome. Da ih učini blagima, poniznima i krotkima. Jer blago, krotko i ponizno srce nipošto nije umrtvljeno, beživotno ili tiho, nego naprotiv, dodao je biskup Ratko, takvo je srce živa vatra, snažno i hrabro, ali istodobno i plemenito srce koje se zna svladati i ukrotiti. Također, takvo će nas srce činiti poniznima, odnosno poticati nas da hodimo i živimo u nizini, na zemlji od koje smo i stvoreni, a ne da se nerazborito uzvisujemo, poručio je biskup.
Katolička je Crkva u ovome kraju kroz protekla stoljeća imala i uspona i padova, ali je važno naglasiti da je nikada, unatoč mnogim nevoljama koje su je pratile, nije nestalo. Broj se katolika mijenjao, ali Foča bez svojih katoličkih građana nikada nije ostala. Nekad Gospina crkva i od nje očuvani kameni ulomci, zatim do danas očuvano zvono, a od 1914. nova katolička crkva u slavu Presvetoga Srca Isusova i još uvijek živo sjećanje na nju, svjedočanstvo su prošlih vremena te čvrstih i zdravih temelja naše Crkve u Foči, dok su današnji Pastoralni centar s Oratorijem Presvetoga Srca Isusova te fočanska živa i aktivna katolička zajednica – svjedočanstvo obnovljena života Katoličke Crkve u fočanskome i uopće gornjodrinskom kraju.
Radost okupljena puka i njegovih pastira bila je to veća što ih je svojim dolaskom počastio i mjesni pravoslavni svećenik o. Darko Đogo, profesor na Pravoslavnome bogoslovskom fakultetu “Sv. Vasilije Ostroški” u Foči i time čestitao svetkovinu Presvetoga Srca Isusova.

A. Š.

Izvor: Crkva na kamenu