Svetkovina sv. Benedikta u Čajniču

Foto: Cnak

Nevesinje. Prolazeći Nevesinje, prvu postaju na putu iz Mostara prema Foči, nismo se mogli ne nadiviti gotovo završnim radovima na zvoniku župne crkve Uznesenja Marijina, koja će za koji tjedan zasjati starim novosjajem. Sivkasti kamen gotovo je obložio do vrha petnaestometarski toranj dok unutrašnjost hrama dočekuje završne radove na podnim ornamentima i zidnim ilustracijama. Župna crkva tako će u novom ruhu na svetkovinu Velike Gospe primiti svoje vjernike a gradu Nevesinju ponovo iscrtati ne tako davno izbrisane urbane linije. Katedralni župnik i mostarski dekan mons. Luka Pavlović s nevesinjskim župnikom i kancelarom biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan don Antom Luburićem, na putu k proslavi sv. Benedikta u Čajniču, zajedno sa suradnicima, zaustavili su se i obišli ovo neobično gradilište. Neobično po tome što je svatko ugradio i dio sebe u ovaj pothvat obnove Božje kuće, one koja je cijelom kraju istočne Hercegovine matična župna crkva. Od prvih udara dlijeta i dolaska prvih strojeva za beton nije prošlo tako mnogo a već se ispisuju planovi za što skoriju posvetu oltara te mini-kolaudaciju novih orgulja koje samo što nisu montirane. Ruke velikih dobročinitelja sezale su iz daleka a nije izostajala ni pomoć lokalnih vjernika i puka koji su davali što su mogli za kuću kojoj svatko pripada. Pa tko ne bi dao za svoju kuću? – pitao se i mons. Luka koji je više nego zadovoljan nastavio sa suradnicima putovanje u Podrinje.
Foča. Dolazak mostarskoga dekana u Foču bio je na uočnicu sv. Benedikta kada je sa župnikom don Antom predslavio Euharistiju u oratoriju Presvetoga Srca Isusova. Ovaj susret s podrinjskim vjernicima bio je obostrano emotivan, što se očitovalo zazivom Božjega blagoslova glavnoga celebranta na početku svete Mise za sve prisutne i njihove obitelji, kao i one koji nisu mogli doći. Svoju je propovijed mons. Luka posvetio spasenju u vjeri, u djelatnoj vjeri koja izlazi iz Njegove riječi, kao što svjedoči i evanđelje dotičnoga dana, koje govori o ozdravljenju žene po vjeri, na riječ Isusovu. Sintezu je napravio pozivom puku da se očuva u onom što mu je od davnina dato po Isusu Kristu te da se ne opterećuju svojim brojem, jer tko je u malom vjeran – i u velikom je vjeran. Uostalom i na Isusovoj izvornoj Žrtvi na Kalvariji bilo je nekoliko izabranih vjernika i vjernica: Gospa i tri druge žene, Ivan apostol i raskajani razbojnik! Propovjednik je Fočake i Fočanke pozvao da paze jedni na druge, posebno na svoje najbliže, da se ne vode novim mračnim trendovima Europe u kojima se smrt propagira kao jedini izlaz, smrt iza koje se krije ubojstvo i nebriga za bližnjega svoga. Nakon svete Mise, dekan je imao priliku susresti se s vjernim pukom i ovoga grada, te s njima podijeliti koju radosnu riječ uz čašu napitaka i tanjur narezaka. Župnik i vjernici upoznali su crkvenoga pohoditelja o stanju ove zajednice koja već neko vrijeme broji pozitivan rast vjernika te sve veće uključivanje puka u liturgijski i sakramentalni život fočanskoga kraja. Uređenje molitvenoga prostora, obnavljanje liturgijskih predmeta, neprestane donacije u vidu liturgijskoga ruha, te obnova župnoga doma s okućnicom samo svjedoče brigu koju dobročinitelji iskazuju ovoj živoj i vrijednoj zajednici. Oratorij Presvetoga Srca Isusova, iako netipična izgleda, postao je topao dom svih koji iz ovoga kraja traže utjehu u nepresušnom izvoru milosrđa – Božanskome Srcu.
Goražde. Sutradan, na svetkovinu sv. Benedikta, kako običaj svakoga pohoda ovomu kraju preporučuje, na putu prema Čajniču prisutni su se svećenici i vjernici zaustavili u Goraždu da bi simboličnim paljenjem pet lampiona i u molitvi proveli vrijeme pred spomen-pločom na mjestu stradanja blaženih Drinskih mučenica iz 1941., sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete, Kćeri Božje Ljubavi, čiji su zagovor usrdno molili i prosili milost Božju, preko Pet sestara, Božjih darova Crkvi u Bosni i Hercegovini, da se oprosti onima koji nisu znali što čine i da se primjer krjeposti i njihova mučeništva ureže u vjernička srca zauvijek.
Čajniče. Po dolasku svećenika sa suradnicima u mali grad Čajniče, vjerni narod ovoga mjesta i ove je godine u značajno veliku broju pozdravio župnika don Antu i goste a klupe (koje su ove godine potpuno nove, rad ruku lokalnoga majstora i župljanina Josipa Gašpara) ove male ali živopisne crkve, izgrađene 1902. godine, i ovoga 11. srpnja bile su do posljednjega mjesta ispunjene lokalnim vjernicima ali i hodočasnicima koji su iz raznih biskupija došli pomoliti se sv. Benediktu, osnivaču Benediktinskoga reda te današnjem zaštitniku Europe. A sv. Benedikt divna je veza s kršćanskim Istokom jer je i sam zahvaćao iz bogatstva Velikoga sv. Bazilija, Kapadočanina, za svoje benediktinsko pravilo.
Ovogodišnje svečano misno slavlje, uz mons. Luku i don Antu, koncelebrirali su župnik iz Drvara don Davor Klečina, ravnatelj Svećeničkoga doma Vrhbosanske nadbiskupije don Fabijan Stanušić i umirovljeni svećenik don Miroslav Agostini iz Sarajeva.
Nakon otpjevana evanđelja u svojoj se propovijedi mons. Pavlović posebno osvrnuo na tumačenje lika ovoga sveca te preslici njegova čuvenoga mota ora et labora na molitveni i radni život današnjega čovjeka. Istaknuo je potrebu discipline u molitvenom životu više nego ikada u povijesti, navodeći primjere vladanja “jalove kulture” i “kulture smrti” koja se propagira u raznim slojevima društva a usmjerena je na uništenje obitelji i plodnosti koju obitelj simbolizira i nosi. U nošenju s europskim vrijednostima kojima se pod izgovorom “laka” i “bezbrižna” života svugdje propagiraju, mons. Pavlović je podsjetio na sve veću pojavu netolerancije prema onima koji su stari i bolesni i koji se nerijetko “sklanjaju” s puta da bi mlađi, odnosno njihovi potomci imali više mjesta za svoje sebeljublje. Odluke na legalno ubojstvo nemoćnih i ostarjelih roditelja, pod okriljem zakona, uzima sve više mladih te se stariji sve više boje za svoje sudbine u najrazvijenijim zemljama Europe. U svezi s tim, i današnje Evanđelje nas podsjeća na obećanje vječnoga života svakomu tko nesebično odluči slijediti Isusa njegujući zajednicu koja mu je povjerena, odričući se onih dobara koja su prirodno naslijeđena od imetka oca i majke, koja istječu iz sigurnosti kuće oca i majke, brata i sestre, taj gradi sebi kuću i dom s plaćom na nebesima. Tako je i sv. Benedikt prije gotovo tisuću i šesto godina imao povjerenu od Boga službu ustanoviti pravila monaškoga reda koji i danas opstaje disciplinom i odricanjem, a vjerni je puk bitna stanica organizma koji se zove Katolička Crkva i čija se misija i današnjim euharistijskim skupom vjernika i klera u Čajniču očituje u svojoj punini. “Plug, križ i molitva” sredstva su koja su nas generacijama održavala u zajednici s Bogom i jedne s drugima, zaključio je propovjednik.
Proslavu svetkovine, osim svećenika iz biskupija metropolije Vrhbosanske hodočastile su i časne sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz Sarajeva, a pjevanjem je ravnao bogoslov Kotorske biskupije na studiju u Rimu, Ivan S. Vukčević.
Nakon duhovne okrjepe na liturgijskom slavlju, misari su se i tjelesno osvježili za zajedničkim stolom koji je upriličen u obližnjem objektu, gdje je u zajedništvu i ovaj put više od četrdeset osoba proslavilo svoga Patrona i gdje su svi skupa dijelili isti kruh i iste nade za budućnost, koja je ovom gradu zajamčena ali samo u ustrajnosti i požrtvovanosti svojoj vjeri u Oca providnosti.
Graditelji. Svi smo mi, dakle, graditelji. Graditelji smo prije svega sebe – gdje najprije počiva Duh Božji u Hramu njegovu. A nadalje pomažemo u izgradnji drugih, bližnjih svojih koje moramo ljubiti kao same sebe. Graditelji smo zajednica, manjih ili većih. Graditelji smo svoga života. I graditelji smo svijeta oko sebe. Kada bismo u životu samo brojali uvrjede, poniženja, srušene crkve ili razbijene zajednice, ne bismo imali vremena da te dragocjene ostatke prikupimo i počnemo (po tko zna koji put) ispočetka. Znamo da nas Gospodin krijepi i “izvodi u nama i htjeti i djelovati” (Fil 2,13), te On zajedno s nama, kamen po kamen, kuću gradi i grad čuva… I Goražde i Čajniče, i Foču i Nevesinje. Hvala mu i dika.

Izvor: Crkva na kamenu