Bojim se napisati, ali izgleda kako je upravo čovjeku današnjice potrebna kršćanska nada koja će u njemu uvijek, svakoga dana iznova, paliti i zapaliti svijeće koje se svako malo gase: svijeća mira, svijeća ljubavi, svijeća vjere, svijeća radosti, svijeća oprosta, svijeća strpljenja…
Vrijeme u kojemu živimo sve je više nemirno, ljubav se pretočila u šoping-maniju, vjere je svakim danom sve manje, ostali su samo običaji koji su još usko vezani uz Božić, a radost je ubila trka koju svi na svoj način proživljavamo. Dok god u našemu životu gori svijeća nade, ne trebamo strepiti i bojati se budućnosti.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu