Kada laik čita tekstove teologa i duhovnih pisaca prije Drugoga vatikanskoga koncila i one poslije pa do naših dana, ostat će šokiran razlikom u sadržaju, mentalitetu koji se iza njega ocrtava i jezikom kojim se taj sadržaj i mentalitet izriču. Kao da više nije riječ o istoj vjeri. I nametnut će mu se zaključak: promijenilo se stanje duha.
Kao da je vjera oslabila, omekšala njezina čvrstoća, rastočio se okvir unutar kojega se osjećala sigurnost, istinitost i duhovno iskustvo, izblijedjela slika vječnosti i duhovna moć te se sve oslanja na ratio, intelekt. A on se sve više vrti oko svjetovnoga, što je i razumljivo. Tko može Božje stvari dokučiti samim razumom? Ne bi se Bog objavljivao da je to moguće.
Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu