Buka je uzurpirala mjesto tišini i uskraćuje joj pravo postojanja. U ludilu buke, tišina je prestala postojati. U takvu svijetu, kako ističe kardinal Robert Sarah, čovjeka “mrve toliki nemiri, utvare i strahovi”. Kako bi se izvukao iz toga stanja, nastavlja dalje kardinal Sarah: “Čovjek očajnički traži buku ne bi li mu ona donijela utjehu. Buka je varljiv, dopunski i lažan lijek protiv tjeskobe”. U sveopćem metežu buke Crkva je, dobrim dijelom, izgubila tišinu te se nadvikuje s bukom svijeta. U želji da budemo ukorak s vremenom i odgovorimo na izazove vremena istisnuli smo tišinu iz života Crkve. Život se Crkve polako premješta u virtualni svijet. Gubi se osobni susret Boga i čovjeka, vjernika i svećenika, te vjernika međusobno. Virtualizacija pastorala kao i facebook, twitter i instagram svećenicima su siguran put pretvaranja vjere u zaglušujuću buku. Postajemo menadžeri koji su vjeru i Boga izložili marketingu i tržištu. Mislimo kako ćemo s mnoštvom riječi i dobrom reklamom “prodati svoj proizvod”. Zaboravljajući da “je Božja volja: da čineći dobro ušutkate neznanje bezumnika” (1 Pt 2,15).
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu