Treba poduzeti konkretne mjere populacijske politike

Foto: http://www.mddsz.gov.si

DUBROVNIK (IKA) – Demograf prof. dr. Anđelko Akrap održao je predavanje “Demografske promjene u Hrvatskoj” u petak 22. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Predavanje su organizirali ogranak Matice hrvatske u Dubrovniku i Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije. Dr. Akrap upoznao je publiku s glavnim činjenicama neprekinutog smanjenog rasta stanovništva te intenzivnog procesa demografske krize u Hrvatskoj. Profesor je govorio i o mogućim rješenjima demografske krize odnosno mjerama obiteljske politike kojima se može utjecati na povoljne demografske tijekove.
Dr. Akrap se vratio u prošlost i govorio o četiri demografska kraha koja su pogodila hrvatski narod. Naglasio je kako je cilj ovoga izlaganja poduzeti neke konkretne mjere populacijske politike koje će osigurati obnavljanje stanovništva. “Ako to pogledamo s ekonomske strane, treba osigurati da netko radi za starije i za djecu”, naglasio je predavač. Profesor je pojasnio kako je primjerice 1450. godine u Hrvatskoj bilo milijun stanovnika, ali to nije bilo zabrinjavajuće jer je udio mladoga, vitalnog stanovništva bio velik. Udio mladoga stanovništva je tada bio 40 %, a danas 12 % što je velika i zabrinjavajuća razlika. Sve do sredine 15. stoljeća Hrvatska je slijedila europske demografske i gospodarske tijekove. Velik lom nastao je sredinom 15. stoljeća.
Od početka 18. stoljeća počinje demografski oporavak koji je relativno kratko trajao da bi 1880. slijedio drugi demografski krah, a to je iseljavanje u prekomorske zemlje. Sedamdesetih godina 20. stoljeća uslijedio je odlazak na “privremeni rad u inozemstvo”, što je treći demografski krah, a četvrti je ovaj suvremeni.
Razlog prvoga demografskog kraha u 15. stoljeću bio je sukob triju imperijalnih sila na malom prostoru Hrvatske: Osmanskog Carstva, Habsburške Monarhije i Mlečana. Svi su oni ostavili tragove koji nisu bili povoljni za stanovništvo. Od 1700. do 1820. godine slijedilo je jedno povoljnije razdoblje. To je za Hrvatsku bilo zlatno demografsko doba. Tada je Hrvatska bila pri europskom vrhu u porastu broja stanovnika.
Godine 1848. ukida se kmetstvo i dolazi do raspada velikih kućnih zadruga, velikih obitelji. Posebno se to događa u Slavoniji. Nastaje pojam “bijela kuga” koji označava svojevoljno odricanje od potomstva i ostajanje na jednom djetetu da se imanje ne bi dijelilo. Kao posljedica toga javlja se velika smrtnost žena koje su umirale nakon pobačaja odbacujući svjesno mogućnost širenja obitelji upravo iz ekonomskih razloga. To je uzelo takve razmjere da je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac napisao svim liječnicima ponaosob pismo, moleći ih da to ne rade jer se boji za opstanak naroda. Godine 1900. ponovo imamo velik udio mladoga stanovništva.
Od 1913. do 2011. godine Hrvatska je po rastu broja stanovnika na europskom začelju. Tome je mnogo pridonijelo iseljavanje. Godine 1950. dolazi do ubrzane industrijalizacije. U jednom trenutku trebalo je stvoriti industrijsku radničku klasu. Seljaštvo se marginaliziralo. Seljak je mogao kupiti traktor tek od 1964. godine, do tada ne, i da je imao novaca. Dolazi do bijega sa sela. Ljudi prvo odlaze u gradove gdje su se otvarala radna mjesta. Ali sustav gradova nije bio razvijen te ljudi odlaze u Zagreb, Split, Rijeku tražeći posao. U šezdesetim godinama dolazi do problema, ljudi u potrazi za poslom odlaze preko granice u druge europske zemlje, devedesete godine i dalje donose nepovoljne demografske uvijete. Domovinski rat je samo ubrzao ono što je bilo neminovno.
Predavač je naglasio da se rješenje ovoga problema očekuje odnekud iz vrha, a to nije moguće. Treba steći svijest o prioritetnim problemima, a jedan od njih svakako jest demografski problem. Cilj je da ljudi shvate da treba poduzeti neke konkretne mjere populacijske politike koje će osigurati obnavljanje stanovništva. Puno na tom planu mogu učiniti lokalne zajednice, zaključio je predavač.

Izvor: Crkva na kamenu