Tvoja (pre)slika u tvome mobitelu

Odnos prema mobitelu i svime što on nosi, dopisivanju, pretraživanju, gledanju, komentiranju i ostalom čini mi se da bi mogla biti velika i bazična promjena naše svakodnevice. Što mislite kada uđemo, svatko u svoju kuću, da sklonimo mobitel na sigurnu udaljenost od naših ruku i pogleda te ugasimo tonove svih vrsta poruka jer ukoliko je bitno, zvat će nas, a ne slati poruke? Što mislite da uvedemo svi barem jedan vikend mjesečno bez mobitela? Što mislite da tražimo i molimo zagovor naših anđela čuvara da nas “drže na oku” i opominju kada bespotrebno prebiremo po mobitelu? Zvuči možda jednostavno, ali teško je provesti ovakve odluke bez nekoga konkretnog motiva. Stoga, neka svatko za sebe izrekne neku nakanu koja će ga motivirati da primijeni gore navedene prijedloge ili neke druge, svejedno. Jer, uzalud sva ova slova ako nas barem malo ne potaknu na konkretnu promjenu.
Nekako mi je uistinu žalosno koliko smo svi hipnotizirani ispraznošću buljenja u mobitel te mi dolazi u misao tekst o Isusovu ulasku u Jeruzalem, koji se također nalazi u 19. poglavlju u kojemu je Isus susreo Zakeja. “Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: ‘O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima'” (Lk 19,41-42).

 

Cijeli članak možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu