Prije svega, velik strah kod većine svjetskoga pučanstva. S jedne strane razumljiv je strah i briga za osobno zdravlje i zdravlje drugih. To je naša kršćanska odgovornost i dužnost, kao što sv. Ivan apostol i evanđelist piše Gaju: “Ljubljeni! Želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro tvojoj duši” (3 Iv 1,2). Bogom darovano zdravlje treba čuvati, bolest izbjegavati, a stečenu bolest liječiti dužnost je svakoga čovjeka. I sv. Pavao ističe: “Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu” (Ef 5,29). S druge, pak, strane iracionalan i histeričan strah očitovan je u egoizmu pojedinaca (bespotrebna i prekomjerna kupovina) i država koje gledaju samo sebe i svoje interese.
Ovaj je strah pokazao kako se može čovjekom lako manipulirati i upravljati. Jednostavno čovjek kao da je u službi Pavlovljevih eksperimenata sa psima; netko drugi upravlja našim mislima, osjećajima i djelima. Postali smo uvjetovana bića, čovjek se lako i uspješno može dresirati. Kako drugačije opisati maniju kupovanja toaletnog papira ili odredbu kako se može šetati onaj tko ima psa, a tko nema, ne smije iz zdravstvenih razloga. Moć straha i infodemije učinili su da polako gubimo moć zdravorazumskog rasuđivanja i razlučivanja: istine od laži, dobra od zla.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.
Izvor: Crkva na kamenu