Utjelovljena nada

Često možemo čuti kako je čovjek biće nade, tj. biće koje živi od nade. Starozavjetni pisac to je sažeo ovako: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja” (Ps 62,6). Neki ovu iskonsku nadu koja svoje ishodište ima u Bogu pokušavaju zamijeniti “životnim optimizmom”. Optimizam bez osnove, ako nije realan, ako počiva na fikciji, u biti ako nije utemeljen na Bogu, nije ništa drugo nego samozavaravanje i obmana drugih. Zato istinski vjernik svu svoju nadu, tj. čvrsto pouzdanje pa onda i optimizam temelji na Bogu. Utjelovljena Riječ Božja vratila je čovjeku nadu. Zato je rođenje Isusa Krista svetkovina nade za cijelo čovječanstvo, pa i za one koji toga još uvijek nisu svjesni. Pojavkom Sina Božjega u našoj povijesti on nam je pružio ruku, vratio nam je nadu. Hvala mu na tom daru. A Bog nade napunio nas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujemo u nadi snagom Duha Svetoga (usp. Rim 15,13).

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu