Akademski zbor Pro Musica i Simfonijski orkestar Mostar izveli su korizmeno djelo Via Crucis (Križni put).Autorsko je to ostvarenje mo. don Dragana Filipovića koji je svoj dugogodišnji skladateljski rad okrunio operom Diva (2016.) – prvom hercegovačkom operom. Via Crucis je vokalno-instrumentalno djelo inspirirano tekstom hrvatskoga pjesnika Branka Klarića. Klarić je rođen u Jesenicama kod Dugoga Rata 1912., a tragično završio ovozemaljski život na Križnom putu u svibnju 1945. Klarićeva je poezija dugo prešućivana te je i danas malo poznata hrvatskoj javnosti. U djelu su glazbeno izraženi muka i bol Bogočovjeka s jedne strane, te ljudska bijeda i oholost s druge. Pobjeđuje nada u bolje sutra, nada u uskrsnuće na vječni život. U izvedbi ovoga djela, uza spomenuti zbor i orkestar, sudjelovali su solisti: Anđela Bukovac (sopran), Josipa Krezić (sopran), Nikolina Brkić (alt), Mia Tadić (alt), Karlo Milićević (tenor) i Hrvoje Merdžo (bas). Korepetitorica je bila prof. Marijana Pavlović, a cijelim ansamblom ravnao je zagrebački dirigent Domeniko Briški.
Prva izvedba bila je u Mostaru, 15. ožujka u 17,30, u crkvi Krista Dobrog Pastira Cim-Ilići, a druga sutradan, 16. ožujka u Zadru, u katedrali sv. Stošije u 19 sati. Prema želji skladatelja, izvedba se posvećuje nedavno preminuloj Mariji Biokšić – Maši, dugogodišnjoj članici zbora Pro Musica.
Govoreći o djelu don Dragan je istaknuo: “Ovo glazbeno djelo Križni put inspirirano je tekstom Branka Klarića koji je netragom nestao 1945. Trudio sam se glazbeno izraziti, s jedne strane muku, patnju, bol… te s druge oholost, a zapravo bijedu čovjeka koji u trenutku kad mu je dobro i kad se osjeća moćnim želi zasjesti na Božje mjesto. Glazbeni stavci nose bol, ostavljenost, fizičku i duhovnu patnju, no završavaju najčešće pikardijskom tercom, što će vjerujem slušatelja iznenaditi. Htio sam reći: koliko god postaje križnoga puta nose u sebi poniženje, bičevanje, sve veću i veću iznemoglost, nemoć, pad – one nisu kraj. Kao što Isus ne ostaje pod križem, nego ustaje i nastavlja svoj hod. I kao što ne ostaje u grobu, nego uskrisava i dovršava svoj hod. Istina, veliki petak jest smrt, ali je trećega dana Pobjeda, Uskrs. Zbog toga svaka postaja glazbeno pa i tekstualno završava s nadom, sa svjetlom, s velikom tercom, u duru. Zato, ne plači, Marijo, ne tuguj vjerničko-hodočasnički narode, za tri ćeš dana vidjeti Sina, Krista proslavljena!”
Izvor: Crkva na kamenu