a, čak jedna od četiri stožerne krjeposti! Vidimo kada se ova vrlina naruši, u kakva “normalna ludila” upadamo. S novcem je vrlo slično kao i s hranom. Potrebni su nam, ali u umjerenim količinama. Premalo, ali i previše, kako hrane tako i novca, stvara nam tešku muku. Kao što su anoreksija (izgladnjivanje) i bulimija (prejedanje) prave psihičke, a onda i tjelesne bolesti, tako je i srebroljublje strašna psihička bolest koja uništava ne samo osobu zahvaćenu tom nevoljom nego i mnogo širi krug ljudi koji komuniciraju s tom osobom, poput virusa. Takvi su ljudi spremni pogaziti i uništiti svakoga tko im stane na put stjecanja novih materijalnih dobara. Tomu nema mjere ni kraja. Koliko god imaju, uvijek im malo. Često čujemo uzrečicu: Od viška glava ne boli. To u ovome slučaju nije istina. Od viška novca itekako glava boli. Grčki filozof Aristotel (384. pr. Kr. – 322. pr. Kr.) o ovome pitanju napisa: “Osim onoga što je rečeno, potpuno nevrijednim ljudima događa se i to da, kada se domognu velika blaga, stečevine smatraju vrjednijima od duševnih dobara, a to je od svega najsramnije. Kao što bi porugu zaslužio gospodar koji bi bio gori od svojih slugu, tako jadnicima treba smatrati one kojima je posjed vrjedniji od vlastite prirode.” Ovaj mudrac trku za novcem smatra sramotom, a srebroljupce običnim jadnicima. Na žalost, čini se da je u ovoj našoj civilizaciji nestalo mudrosti, a da su “jadnici” postali ugledni članovi društva. Izokrenute vrijednosti.
Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.