Zaborav iz potrebe

Objašnjavajući razloge zbog čega je propao srpsko-muslimanski sporazum Muhamed Filipović u svojoj knjizi Bio sam Alijin diplomata za ulogu Izetbegovića u njegovoj propasti kazao je: “Kasnije sam se, u mnogo slučajeva, uvjerio da kod njega nastupaju slične amnezije i prešućivanja onoga što se njemu nije sviđalo, što je izjavio, obećao nekome ili što je poduzeo, a što je kasnije promijenio, porekao ili na drugi način dezavuirao, da on po pravilu zaboravlja ono što je ukazivalo na njegove greške”. Čovjek ne može potpuno uspavati svoju savjest ali može sebi i drugima nastojati nametnuti zabranu razmišljanja o posljedicama, ne želeći da zna za njih. Neki od nas brane se potpunim zaboravom, da bi sebi olakšali mučenje zbog odgovornosti. Iako su Aliju Izetbegovića njegovi najbliži suradnici često opisivali kao čovjeka koji nerijetko “zbog starosti zaboravlja”, ipak se čini na ovom primjeru i na stotinama drugih kasnije kako Alija Izetbegović nije zaboravljao zbog starosti, nego zbog potrebe. U interesu je bošnjačke i britanske politike bilo zaboraviti bošnjački prijedlog iz 1991. da se podjeli Hrvatska i Srbija pripajanjem Kninske krajine i Sandžaka BiH kako bi se tobože spriječila podjela BiH te britanski prijedlog iz 1992. o “podjeli” BiH na tri konstitutivne jedinice. Zaborav da su susreti Miloševića i Tuđmana bili u organizaciji mirovne konferencije o Jugoslaviji postoji iz potrebe kako se ne bih od brojnih optužbi za podjelu BiH vidjela današnja daytonska, a sutra možda i buduća konačna srpsko-bošnjačka podjela BiH.

 

Cijelu kolumnu možete pročitati u tiskanom izdanju.

Izvor: Crkva na kamenu