Na prošlogodišnju svetkovinu Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca, papa Franjo proglasio je Godinu svetoga Josipa koja će trajati do istoga datuma ove godine. A evo nas već u ožujku, kada devetnaestoga dana toga mjeseca slavimo svetkovinu dragoga nam sveca i tražimo njegov zagovor.
Rimska bazilika svete Anastazije (naša zadarska sv. Stošija), neposredno pokraj Circusa Maximusa, krije nam čašćenu relikviju plašta svetoga Josipa. Taj dio ogrtača Isusova hranitelja donio je – prema pobožnoj predaji – krajem 4. stoljeća sv. Jeronim čiju Godinu obilježavamo u BiH u povodu 16 stoljeća od njegova prelaska u nebo. Eto kako su nam se zanimljivo spojila dvojica svetaca! Spomenuta se relikvija čuva vrlo brižno te nije uvijek dostupna vjernicima, nego samo za posebne prigode.
Zanimljivo je u toj perspektivi promatrati lik svetoga Josipa. Po onome što nam donosi Biblija, resile su ga dvije krjeposti: prva, pravednost, koju je želio pokazati prema svojoj zaručnici Mariji (Mt 1,19), i, druga vrlina, spremnost poslušati i učiniti što mu je Božji glasnik u snu objavio (Mt 1,24; 2,14.21). Nije mu zabilježena ni jedna jedina riječ! A ipak je postao svetac. I to svetac kojemu između svih svetaca pripada prvočašćenje – protodulija. Mnogima neprimjetan, poput njegova plašta u Rimu, a ipak moćan zagovornik kod Boga. To će kazati svi koji su mu se utjecali.
Posljednjega dana godine koja je iza nas zbilja sam se ugodno iznenadio kada sam na svetoj Misi vidio jednoga vjernika iz župe koji je tijekom te godine imao ozbiljnih zdravstvenih problema. Zbog bolesti je rijetko dolazio na nedjeljne svete Mise, premda je prije bolesti dolazio i svaki dan. Ipak je smogao snage doći na tu Misu zahvalnicu i, poučen primjerom pravednika Joba, zahvalio Bogu za sve dobro i zlo koje je primio. Možda je tomu vjerniku pomogao sv. Josip pred čijim bi se kipom molio svaki dan nakon svete Mise. Možda je poput Josipa shvatio da Božji plan treba prihvatiti i kada ga u potpunosti ne razumijemo, kao što je bio spomenuti slučaj kod Marijina začeća po Duhu Svetomu. Možda je Josipovo ime, koje znači “neka Bog pridoda drugog sina” (Post 30,24), znak svima nama u ovim teškim vremenima, kada na poseban način uviđamo koliko toga nije u našim rukama, da mi učinimo svoje, a Bog će, u svojoj mudrosti i ljubavi, pridodati ostalo.
Naša je Mostarsko-duvanjska biskupija pod zaštitom sv. Josipa, a u biskupiji, osim katedralne kripte, ima više župa kojima je patron sv. Josip, Zaručnik B. D. Marije 19. ožujka; ili sv. Josip Radnik 1. svibnja. Neka sv. Josip svojim očinskim plaštem zaštiti cijelu biskupiju i cijelu Crkvu!
Zvonimir Rezo
Izvor: Crkva na kamenu