STJEPAN KRST – Stjepan Krst, malena župa u istočnom dijelu Hercegovine, simbol je izdržljivosti i nade. Ova župa pretrpjela je mnoge nedaće i stradanja u proteklom ratu kada su domovi i životi mještana bili uništeni. Od prijeratnoga većinski hrvatskoga mjesta, danas tu živi tek nekoliko Hrvata. No, na Ivandan je ovo mjesto ponovno oživjelo. Mnoštvo vjernika došlo je proslaviti sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika ove župe, i 50. obljetnicu utemeljenja. Ova župa imala je još jedan razlog za slavlje. Don Mate Puljić proslavio je svoj zlatni jubilej. Don Mato je župnik župe sv. Marije Magdalene u Putnikoviću. Prije pedeset godina u ovoj župi proslavio je svoju Mladu Misu s tim da župa tada nije imala crkvu, nego je Misu slavio pod borovima. Na zlatnoj Misi propovijedao je umirovljeni mostarski biskup mons. Ratko Perić.
Uz brojne svećenike i vjernike na Misi su sudjelovali sestre i braća slavljenika: Mara, Ilija, Anica, Mile, Rudo, Drago i Marinko, kao i rodbina. Sudjelovalo je i nekoliko svećenika Dubrovačke biskupije posebice svećenici i vjernici iz Pelješkog dekanata na čelu s dekanom don Markom Stanićem. Biskup Roko Glasnović poslao je prigodnu čestitku koju je pročitao don Josip Mudri, župnik iz Vignja.
Za svećenika je zaređen na Petrovo, 1974. godine, prije 50 godina, u Pologu kod Mostara, po rukama biskupa Petra Čule, sa šestoricom kolega, među kojima je bio i pokojni don Stanko Puljić. Mladu Misu slavio je 4. kolovoza 1974. na istom mjestu gdje su se i sada svi okupili, ali u prisutnosti nadbiskupa Čule kao i današnjeg propovjednika. Biskup Perić propovijedao je i na srebrnom jubileju slavljenika u Stocu u rujnu 1999. godine.
Zlatomisnik je istaknuo kako ga jutro na neki način podsjeća na dan Mlade Mise na ovome mjestu te se prisjetio brojnih izljeva ljubavi prema njemu, tada mladom svećeniku. “Kao da se toga dana začela nova župa u Trebinjskoj biskupiji i župna crkva sv. Ivana Krstitelja, sagrađena pod vodstvom prvoga župnika pokojnog don Slavka Maslaća, a blagoslovljena od biskupa Petra Žanića, u Domovinskom ratu srušena, ali opet iz pepela dignuta. Danas, uz samotinju crkve čuje se samo cvrkut ptica i tišina imena uklesanih u kamenu koji kojekuda počivaju.”
Izvor: Crkva na kamenu