Žrtve u Vukovaru i Škabrnji predstavnice su svih žrtava

Foto: MORH

ZADAR (IKA) – Mjesec studeni u Hrvatskoj osobito je bremenit spomenom najvećega ratnog stradanja hrvatskoga naroda u našoj nedavnoj prošlosti, a ujedno je i zalog stvaranja slobode hrvatske države. Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, u razgovoru za IKA-u iznosi zašto je važno i državnim praznikom 18. studenoga obilježavati Dan sjećanja na žrtve Domovinskoga rata.
– Kad se govori o žrtvama, onda se kaže općenito: žrtve Vukovara i žrtve Škabrnje. Budući da svake godine dolazim u Škabrnju obilježiti 18. studenoga dan spomena žrtava, ove godine učinilo mi se da u ovoj već poodmakloj godišnjici treba ponovo spomenuti neka imena koja su dali svjedoci. Povod su mi bila svjedočanstva svjedoka koji su dali svoje iskaze tijekom pokretanja procesa koji je na žalost bio počeo, a nikad nije završio. Kažem na žalost, jer na sudu je bilo nabrojano 26 osumnjičenih, a osuđena je samo neka gospođa koja je bila medicinska sestra.
– Bilo mi je stalo osobito evocirati doživljaje svjedoka koji su tamo opisali stvarnost kakva je bila: sklanjanje u podrume, strijeljanje u podrumima, tjeranje ljudi, paljenje kuća, paljenje crkve – to su sve dojmovi koje već pomalo zaboravljamo, jer, hvala Bogu, Škabrnja se dobro obnovila. Ali, valja se sjetiti tih dana, ne da bi se budili neki osjećaji mržnje ili, ne daj Bože, nekog zlog osjećaja prema onima koji su to učinili. Nego da bi se prisjetilo kako u ono vrijeme nije bilo lako živjeti u Škabrnji i doživjeti takav napad, kao što se učinilo i s Vukovarom. U tom kontekstu, da bih potvrdio da je istinito ono što su rekli svjedoci, osobito mi je bilo drago iznijeti svjedočanstvo predsjednika SAO Krajine, Milana Babića, koji je na sudu sve to potvrdio.
– Žrtve Vukovara i žrtve Škabrnje zajedničke su žrtve. Oni su simbol onih brojnih žrtava u stotinama drugih sela i gradova. Kad spominjemo žrtve Vukovara i žrtve Škabrnje, zapravo mislimo na sve žrtve, diljem Lijepe naše, od Dubrovnika do Vukovara, koji su stradali i koje treba spominjati, koje treba komemorirati i to činiti zajedničkim akcijama. Žrtva u Vukovaru i Škabrnji je predstavnica svih žrtava. To treba isticati. Žrtva se nije svugdje dogodila na isti način i svatko je doživljava na svoj način. Ali trebamo se orijentirati prema simbolu žrtve. Vukovar i Škabrnja su se dogodili istoga dana, to je simbol hrvatske žrtve. To trebamo komemorirati, ne zanemarujući druge žrtve i druga mjesta kojima također treba odati počast.

Izvor: Crkva na kamenu