Bezgrešno Srce Marijino je simbol Marijinih kreposti, vrlina, moralne čistoće, ljubavi prema Bogu i majčinske ljubavi prema čovjeku. Blagdan Bezgrješnog Srca Marijina slavi se dan nakon blagdana Presvetoga Srca Isusova.
Srce Marijino spominje se u Svetom Pismu na više mjesta, neposredno ili posredno, npr. kada je starac Šimun prorokovao, kako će Marijino Srce probosti mač velike boli i da će mnogo patiti.
Opisujući događaje povezane s Isusovim rođenjem evanđelist Luka bilježi duboko ljudsku i vjerničku reakciju njegove majke: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu (Lk 2,19). Upravo to spominjanje Marijina srca u Lukinu evanđelju potaklo je kršćanske mistike srednjega vijeka da to unesu i u svoju pobožnost.
Pobožnost Bezgrješnom Srcu Marijinom intenzivno se razvila u XVII. stoljeću, ponajviše djelovanjem sv. Ivana Eudesa, koji je utemeljio nekoliko vjerskih društava, koja su promicala tu pobožnost. Prije njega pobožnost su širili i sv. Bernard, sv. Gertruda, sv. Thomas Beckett, sv. Bernardin Sienski i sv. Franjo Saleški.
Marijina ukazanja u Fatimi s Bezgrješnim Srcem znatno su pridonijela širenju pobožnosti. Papa Pio XII. posvetio je 1942. cijeli svijet Bezgrješnom Srcu Marijinom, a papa Ivan Pavao II. obnovio je 1984. tu posvetu.
Izvor: Crkva na kamenu/Narod.hr
