U mjesecu studenom najvažniji je blagdan Gospodnji, odnosno svetkovina Krist Kralj. Papa Pio XI. prvom enciklikom Quas primas, 11. prosinca 1925. – točno prije 100 godina – ustanovio je tu svetkovinu i odredio da se slavi posljednje nedjelje u listopadu. Nakon liturgijske obnove 1969. papa Pavao VI. pomaknuo je da se Krist Kralj slavi u nedjelju prije došašća.
Čitamo u Evanđelju po Luki:
“Stajao je ondje narod i promatrao. – A podrugivali se – i glavari govoreći: ‘Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!'” (Lk 23,35).
Na takvu nevjeru, porugu i cinizam Isus ne odgovara. Šuti.
“Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom – govoreći: ‘Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!'” (23,36-37).
Tako bezumno govore rimski vojnici Njemu, Spasitelju svega ljudskoga roda, i to u trenutku kada se događa božanski dar Otkupljenja krvlju i smrću Njegovom! Vidiš li da ne znaju što čine i zbore!
A bijaše i natpis ponad njega: “Ovo je kralj židovski” (23,38).
Glavari svećenički, predstavnici židovskoga naroda, bune se na taj Pilatov naslov, jer žele da se istakne da Isus sam za sebe tvrdi da je on kralj židovski, da mu se do kraja narugaju. Oni, dakle, hoće da se napiše: “Ja sam kralj židovski”. Ali Pilat – što napisa, napisa!
“Jedan Ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on ‑ on ništa opako ne učini'” (23,39-41).
Desni se Dizma prvo obrati svomu kolegi, lijevom razbojniku Gizmi prekoravajući ga zar se Boga ne boji. A za Isusa nadahnuto posvjedoči da “ništa opako ne učini”.
“Onda Dizma raskajano zamoli: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.’ A Isus će mu na to: ‘Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!’ (23,42-43).
Desni raskajani razbojnik traži od Isusa da ga se sjeti kada dođe u kraljevstvo svoje. Isus, premilosrdno ganut, odgovara Raskajanomu da će toga istog dana biti s Njim “u raju”, u kraljevstvu Očevu. To je jedino mjesto gdje Isus spominje raj. Dizma je prvi koji dolazi s Isusom u raj: prvi Otkupiteljev otkupljenik. Njemu Isus božanski udijeli i oprost od vremenitih kazna – indulgenciju i oproštenje od svake krivnje i grijeha – apsoluciju. Njega jedinoga Isus proglasi svecem, i to s Križa! I to za života!
U predivnom predslovlju svetkovine Krista Kralja misnik pjevajući moli kako Sin Božji predaje Ocu nebeskomu “sveopće kraljevstvo“: kraljevstvo istine i života, kraljevstvo milosti i svetosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. To su bitna obilježja Njegova kraljevstva: Istina i Život, Milost i Svetost, Pravda, Ljubav i Mir. I gdje toga ima i na ovome svijetu, tu je Njegovo kraljevstvo.
Nismo li, dakle, i mi, štovatelji Krista Kralja, u svome promjenljivu životu, jednom poput buntovnih razbojnika: ogorčeni, ojađeni, osamljeni, osramoćeni, a drugi put raskajani, puni pouzdanja, povjerenja i predanja Bogu, ispunjeni ljubavlju i nadom? Molimo li svaki dan: Dođi kraljevstvo tvoje… otpusti nam duge naše…
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
