Mjesec srpanj, prema kalendaru izvanredna [tradicionalna] oblika rimskog obreda, posvećen je slavljenju Predragocjene Krvi Isusove.
Papa Pio IX., blaženi, godine 1849. proširio je štovanje Predragocjene Krvi Kristove na cijelu Crkvu određujući blagdan prve nedjelje srpnja.
A papa Pio X., sveti, blagdan je odredio: 1. srpnja.
Prema odredbi posljednjega Koncila reforma liturgijskoga kalendara 1970. ujedinila je dvije svetkovine – Tijela i Krvi Kristove – u jednu: Tijelovo, a i dalje se svetkovina Predragocjene Krvi Kristove slavi samo u izvanrednoj formi rimskog obreda 1. srpnja.
U Starome Zavjetu krv se poistovjećivala sa životom, zato joj se pridaje svetost kao i životu. “Samo, pazi da ne jedeš krvi. Tȁ krv je život. Ne smiješ jesti život s mesom” (Pnz 12,23). U knjizi Levitskoga zakonika jasno se kaže, čak tri puta ponavlja, da je život svakoga živog bića u krvi (Lev 17,11.14).
Krv je živodajna tekućina koja teče cijelim tijelom. U odrasloj ženskoj osobi ima oko 5, a u muškarcu oko 5,5 litara krvi. Bog je krvi dao zadaću da prenosi hranu svemu tijelu, donosi kisik iz pluća u sva tkiva, odstranjuje iz tijela otpadne dijelove, sudjeluje u ravnanju tjelesnom temperaturom itd. Čudno je kako ista crvena krvna zrnca prenose kisik u tkiva i uzimaju štetni ugljični dioksid! Krv se ne plaća, nego samo daruje!
Srce je čudesna sisaljka, koja krvlju opskrbljuje cijelo tijelo. Radi automatski: niti škripi, niti šumi; niti ga možeš voljno stezati niti proširivati. U novorođenčeta 120 otkucaja u minuti, u odrasloga 70. Rad je srca tako uređen da iza svakog otkucaja slijedi kratak odmor: tako se 12 sati odmara, 12 sati radi. Srce se ne osjeća. Čim ga osjetiš, nije u redu. Ono se ne osjeća, ali se njime sve drugo osjeća. Tisućama godina ljudi boluju na srce, i ne znaju što im je. Najčešća bolest koronarnih arterija izaziva arterioskleroza. A ona se manifestira kao angina pectoris ili srcobolja, infarkt, nagla smrt.
A gle što Gospodin kaže za srce: “Tȁ iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje” (Mk 7,21-22). I jedno od ovih trinaest nabrojenih unutarnjih zala proizvodi duhovni infarkt u srcu, potres savjesti.
Novi Zavjet svetost krvi pridružuje svetosti Isusove krvi, koja je prolivena na Kalvariji za spas čovječanstva. Liturgija Predragocjene Krvi ističe značenje neizmjerne žrtve na Kalvariji kada u Evanđelju čitamo kako je jedan od vojnika raspetomu Gospodinu probȏ “kopljem rebra, i odmah poteče krv i voda” (Iv 19,34).
Isusov je nauk da je njegovo Tijelo i Krv nama jelo i piće za život vječni: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan” (Iv 6,53-54). Mi ne odstupamo od toga, nego ponavljamo s Petrom: “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!” (Iv 6,68).
Litanije Predragocjene Krvi Kristove, koje je odobrio papa Ivan XXIII., sveti, 1960. kao i zaziv “Blagoslovljena Predragocjena Krv Isusova” u zazivima nakon euharistijskoga blagoslova mole se već 65 godina.
+ Ratko
Izvor: Crkva na kamenu
