Uvodne misli
Najljepši put do Isusa zove se Marija. Najsigurniji put kojim se kroči do Isusa zove se Marija. Utabanom stazom naših predaka prebirući zrnca svete krunice, pođimo radosnim koracima s Marijom do Isusa. (Vjerovanje)
Navještenje (vjera i hrabrost) – Kakva si to ti žena, Marijo, kada te je Bog izabrao da budeš majka njegovu Sinu?! Samo čisto srce može prepoznati glas Božjega glasnika. Evo nekako i čuti, ali povjerovati? Postati trudnica i danas u ovom nesigurnu svijetu, u kojemu je svaka pora zraka ispunjena strahom, iziskuje puno milosti da bi se izreklo “neka mi bude”. Hrabrost se rodila iz tvoje vjere. Molim te, Marijo, pomozi da i ja povjerujem te da mi bude, uvijek i u svemu, po riječi Njegovoj. (Oče naš, 10 Zdravo Marijo, Slava Ocu i O moj Isuse)
Pohod Elizabeti (prijatelji) – Kakva li neizmjerna bogatstva u činjenici da imaš prijatelja! Oni su najljepši ukrasi naše svakodnevice. Imati nekoga tko će ti pokloniti svoje uho i nekoga kome je potrebno tvoje rame, velika je milost. Zaigra li itko od radosti kad čuje moj glas? Pređem li ja koji korak dalje i ostanem li s nekim koji dan ili minutu duže zato što sam prijatelj? Ne daj mi, Majko, da otkinem od prijateljstva, a u korist svoje sebičnosti jer imam “prječega” posla. Vrijeme za prijatelje zadnji je bedem koji nas još drži normalnima u ovom digitalnom svijetu. Predajmo Mariji sva naša prijateljstva. (Oče naš, 10 Zdravo Marijo, Slava Ocu i O moj Isuse)
Isusovo rođenje (molitva protiv abortusa i sebičnosti) – Čemu me, Majko, učiš dok razmatram tvoje porođajne boli, u tuđini, u hladnoći, siromaštvu? Ništa nije bilo ni približno normalno osim tvoga Josipa koji je svojim prisustvom blažio tvoje boli, grijao te i davao sigurnost da će sve biti dobro. Dok prebirem po zrncima krunice, hladnim znojem oblivene su mi misli o nebrojenoj, namjerno ubijenoj djeci samo zato jer sve nije bilo savršeno da bi se mogli roditi. Kolika je vojska anđela na nebu koji će na kraju svijeta svjedočiti protiv svojih roditelja! A što je s nama koji se “komodamo” u svojoj sebičnosti? Oprosti, Majko, što se bojimo da bi nam maleni mogli ukrasti naše vrijeme, naša zadovoljstva, naš život. (Oče naš, 10 Zdravo Marijo, Slava Ocu i O moj Isuse)
Prikazanje u hramu (sveta šutnja) – Nisi ga morala prikazati u hramu, ali jesi. Nisi morala toliko toga u svome životu, ali jesi. Tek što ti se osmijeh nazirao na licu nakon što si čula riječi proročice Ane kada je blagoslovila prsi koje je sisao, već su ti uši čule riječi starca Šimuna koje nagovješćuju bol koju ćeš pretrpjeti. Sve si to nosila u svome srcu i u tišini razmišljala o tome. Kada bi samo to mogla naučiti od tebe – šutjeti. Sve što je veliko raste u tišini. Koliko sam toga velika usitnila i pretvorila u prah svojim blebetanjem i ispraznim govorenjem. (Oče naš, 10 Zdravo Marijo, Slava Ocu i O moj Isuse)
Pronalazak Isusa u hramu (odgoj djece) – Tražila si, zajedno sa svetim Josipom, Sina tri dana. Koliko brige iako si znala da će sve biti dobro. Drago mi je što si to prošla jer me možeš u potpunosti razumjeti u svim mojim reakcijama i mislima. I mome je sinu 12 godina i traži svoj put koji mi često nije razumljiv. Izvesti djecu na pravi put, eto to bih, Marijo, više od ičega. Pomozi mi, objasni mome srcu, priteci i ti sv. Josipe jer ne znam, jer griješim, jer padam. (Oče naš, 10 Zdravo Marijo, Slava Ocu i O moj Isuse)
Adrijana Pandža
Izvor: Crkva na kamenu
