Ljubazni sveti Franjo!
Ne Borgijski, ni Paolski, ni Ksaverski, ni Asiški, nego Saleški. Evo nas k Tebi u povodu crkvenoga Ti blagdana, 24. siječnja, kada su 1623. godine Tvoje kosti iz Lyona, gdje si preminuo godinu dana prije toga, prenesene u drugi francuski grad, Annecy, gdje su Ti i sada posmrtni ostatci. Nije povod samo blagdan, nego i 400. obljetnica rođenja za bolji svijet. Hvala Ti što nas primaš na ovaj jutarnji razgovor koji prenosimo čitateljima:
* Rođen si 1567. u dvorcu Sales u pokrajini Savoji u Francuskoj. Studirao kod isusovaca u Parizu filozofiju, te 1588. prešao na pravo u Padovu u Italiju, gdje si doktorirao in utroque (u civilnom i kanonskom pravu). A teologija?
Sv. Franjo: Učio sam je više privatno, iz vlastite pobude i potrebe, 2 sata dnevno. U Francusku sam se vratio 1592. Zaposlio se u odvjetništvu. I prilično pošlo za rukom.
* Kako si i kada postao svećenikom?
Sv. Franjo: Kao laika imenovali me, bez moga znanja, predstojnikom ženevskoga kaptola koji se, zbog protestantskih kalvinista, nalazio u Annecyju u Francuskoj. To mi bijaše znak da me Bog zove. Dao sam se zarediti tjedan dana prije Božića 1593. u 26. godini života.
* Bio si već izgrađen i umom i srcem. Kao svećenik uveo si novost u propovijedi: mjesto navoda i primjera iz grčko-rimske klasike počeo si spominjati Sveto Pismo.
Sv. Franjo: Nema potpuna svećenika bez biblijske kulture.
* Kako Ti je bilo kada Te biskup poslao među nabrušene protestante?
Sv. Franjo: Prvih mjeseci doživljavao sam teško neprijateljstvo. Bilo je i atentata na mene. Nastojao sam biti “blaga i ponizna srca”, kako nas je Gospodin Isus učio. Počeo sam napismeno s protestantima: pobijao njihove zablude mirno i odlučno. Izbjegavao beskorisne polemike, a držao se uvjerljivih razgovora.
* I onda Te primijetio Tvoj biskup-reditelj, i zaželio Te za koadjutora-nasljednika. Poslao Te u Rim radi nekih biskupijskih stvari, a u stvari…
Sv. Franjo: Bio sam u audijenciji kod Klementa VIII. [1592.-1605.]. On me pitao dosta stvari, ja odgovarao. I to je bio, po ondašnjem običaju, “ispit za biskupa”.
* Kako si položio?
Sv. Franjo: Nisam ni inače imao problema s ispitima. Imenovan sam pomoćnikom 1599., a dijecezanskim biskupom 1602., u 36. godini.
* Preuzvišeni, kako zamišljaš idealna svećenika i biskupa?
Sv. Franjo: Dnevno sat vremena razmatranja, 2 sata studija, 3 sata primanja i razgovora s drugima, 4 sata pohoda župi i biskupiji. Redovit časoslov, dnevni ispit savjesti. Česta ispovijed. Skrb za bolesnike i nemoćne na prvom mjestu. Posebna ljubav i pouka mladima. Biskup će posvećivati osobitu brigu kleru, produženoj ruci, a kler se suradnički odnositi prema biskupu. Srdačan i s ukorljivima i s besprijekornima. Od sjemenišnih dana valja pratiti duhovna zvanja. Provjeravati ih po Božjim i crkvenim mjerilima. Prema redovnicima i redovnicama s povjerenjem. Napominjati da ne zaborave izvorno Pravilo, evanđeosko i utemeljiteljsko. Odlučno i s ljubavlju intervenirati kad treba. Posjećivati vjerni puk. Uvijek spreman na propovijed, ispovijed, dijeljenje ostalih sakramenata. S intelektualcima podržavati zdrave veze.
* Koje su Te patnje pratile?
Sv. Franjo: Kao student tjednima užasan strah da se ne ću spasiti, ne daj Bože nikomu te strahote. Otac mi se protivio odluci o svećeništvu. I s njim okapanja. Ljute sam nevolje proživio od prkosnih heretika. Nezainteresiranost prijatelja u muci i stisci. Nerazumijevanje moćnika ovoga svijeta. Ne može čovjek o svemu ni pričati.
* Napisao si više od 20 svezaka. Neka su Ti djela izdana za života, i to više od 20 izdanja. Izvrstan si književnik, i k tomu crkveni naučitelj, i to od 1877. Čestitamo!
Sv. Franjo: Od svih spisa najviše sam uložio truda i duha u Uvod u “bogoljubni život” ili Filoteu, i u Traktat o Božjoj ljubavi ili Teotima.
* Čitao sam kao gimnazijalac Filoteu. Mišljah da je to neki roman. A kada tamo: Uvod u pobožan život. Negdje si u Teotimu napisao: “Kada bi mi neka osoba izvadila lijevo oko, mislim da bih je liječio desnim okom. A ako bi mi izvadila i desno, onda bi mi preostalo srce da je volim”.
Sv. Franjo: Tako nekako.
* Davno zapisah Tvoju misao u svoju svaštaru: “Više bih volio stotinu puta, bih tisuću, da me sudi dragi Bog nego moja rođena majka!”
Sv. Franjo: Istina i da sam negdje zapisao, i da je tako.
* Osnovao si jednu družbu: salezijance?
Sv. Franjo: Salezijance je osnovao sv. Ivan don Bosco 240 godina nakon moje smrti, i prozvao ih po mome prezimenu. Njemu su se valjda sviđale neke duhovne metode iz Filoteje i Teotima. Pomogao sam Ivani Franciki de Chantal da osnuje Družbu od pohođenja, “salezijanke”, 1610.
* Od 1662. proglašen blaženim, od 1665. svetim, od 1923. zaštitnik si katoličkoga tiska, novinara.
Sv. Franjo: Zagovaram novinare kod Boga i rado im dajem intervjue.
* U Hercegovini si slabo poznat. Nemamo nijedne župe ni crkve Tebi posvećene. Nemamo ni sestara salezijanki. Što bi nam poručio i preporučio?
Sv. Franjo: Fortiter in re, suaviter in modo: u sredstvima blagi, u ciljevima jaki. Želim vam da bude što više zdravih Filotea, tj. Bogoljubnih i puno Teotima, tj. Bogobojaznih.
__________________
Prvi put objavljeno u: Crkvi na kamenu, 1/1995., str. 1.
Izvor: Crkva na kamenu