Molitva je najosnovnija i najvažnija stvar duhovnoga života. Molitva je razgovor s Bogom samo ako dozvoliš Bogu da ti govori, inače molitva postaje “blebetanje poput pogana”.
Molitva uzdiže tvoje srce k Bogu i ima najviše smisla kad ti se sve čini besmisleno. Kad moliš, najvažnije je doći Bogu iskrena srca. Bog ne želi da mu dođeš pobožno, nego onakav kakav jesi. Ako te nešto muči – dođi mu s mukom; ako te nešto veseli – dođi mu s osmjehom; ako ti nešto nije jasno – dođi mu s pitanjem. Nemoj doći Bogu s uljepšanim ili izdramatiziranim stvarima. Zar zaboravljaš da Bog zna što ćeš mu reći i prije nego progovoriš? Njemu ništa nije skriveno! A zašto je onda potrebno to Bogu reći? Ne, Bogu to nije potrebno nego tebi jer ćeš s iskrenom molitvom otkriti sebe, učiti o sebi. Takvom molitvom prihvaćaš trenutačno stanje i Bogu prilaziš takav kakav jesi i sa stvarima kakve jesu.
Pred Bogom budi svoj i budi iskren. Pa ako i sumnjaš u njega, ako osjećaš da ne vjeruješ u njega, budi ponizan, hrabar i iskren pa reci: “Bože, ja ne vjerujem u tebe!” Ako ti je potrebno s Bogom se prepiri, prigovori mu. Sjeti se kako je Abraham prigovarao Bogu govoreći što će mu svi njegovi darovi kad mu nije dao potomstvo (Post 15,2-3) ili kad je savjetovao Boga oko Sodome i Gomore (Post 18,6-33). Sjeti se kako se Jakov hrvao s Bogom i iznudio blagoslov (Post 32,23-33). Vidiš li da je Bogu moguće sve reći? Dakako, Bogu je najdraže kad dođeš i kažeš mu sve što ti je na srcu. Bog ne može doći u tvoje srce ako mu ga prvo ne otvoriš. Naš Bog je silan, ali ne koristi prisilu. Zato kad moliš, otvori svoje srce tako što ćeš pred njega iznijeti sve ono što skrivaš u njemu; svaku radost, tugu, bol, patnju, sumnju, ljubav, mržnju, grijeh, ovisnost, neznanje… Nemoj krivo razumjeti, dobro je u svojoj molitvi koristiti molitvene formule i ponavljati ih. Pobožnost je dobra za duhovni život, ona je poput duhovnoga kondicijskog treninga.
Kao što športaši koriste iste vježbe za ono što žele postići, ovisno o športu kojim se bave, tako je dobro da se i ti u svom duhovnom životu poslužiš pojedinim pobožnostima da bi bio duhovno jak. Zato postoje takozvane duhovne vježbe i duhovne obnove – one obnavljaju tvoju duhovnu izmorenost nakon iscrpnog rada ili ako se duhovno zapostaviš. Poput fizičkoga treninga, i molitveni treninzi ne smiju ići naglo. Neka osoba na početku duhovnoga života mogla bi se odvažiti pa moliti dva sata, ali njezin duh još na to nije spreman. U početku treba započeti s manje zahtjevnim molitvama pa tek onda s vremenom rasti u molitvi. Kad se postigne određena “duhovna forma”, tada ne moraš više ići na duljinu trajanja molitve nego kreni u dubinu. Školu takve molitve daje nam Isus Krist.
mag theol. Darko Rapić
Izvor: Crkva na kamenu/Duhovnost.net
