Molitvu krunice Crkveni zakonik najprije preporučuje sjemeništarcima (kan. 246, §3) – pa će je kao i svećenici nastojati što više moliti. Svima bi krunica trebala biti dopunom dnevnoga časoslova. On nam doista svojim Časovima omogućuje Bogu posvetiti i duhovno oploditi sve naše zanimanje i djelovanje tijekom dana. No molitveni se dio časoslova uglavnom sastoji od psalama, dok drugi dijelovi većinom donose Božje riječi za naše osvješćenje i pouku. Koliko nam god “Opća uredba časoslova” ističe značenje i duhovno blago psalama, ipak valja priznati da su to starozavjetne molitve. Redovito ih nije teško prenijeti u naše shvaćanje i raspoloženje, ali o Kristu i pogotovo o Mariji ne mogu govoriti koliko bismo željeli. Stoga svakoj Bogu posvećenoj osobi – a to je na svoj način svaki kršćanin – dnevna krunica, makar i vremenski razdijeljena na više desetica, može vrlo uspješno pomoći da svakome dan bude “pun Boga”. Stoga je pobožni splitski duhovnik don Grgo Bučić znao pokazati krunicu uz riječi: “Ovo je moj drugi brevijar!” Time je htio reći: Časoslov je službena molitva Crkve, što je rado obavljam s njom i za nju, a krunica je moja osobna molitva.
Mnogi su obilato govorili i pisali o Gospinoj krunici. Znamo koliko je preporučuju svi pape, osobito od Leona XIII. pa nadalje. Učinio je to više puta i kardinal Franjo Kuharić. Jednom je iznio i primjer zagrebačkoga studenta kojega su u društvu ismijavali što je molio krunicu. Odgovorio im je da se nikako ne bi mogao složiti s njima jer on krunicu smatra veoma ozbiljnom i sadržajnom molitvom koja zahtijeva veliku koncentraciju. Stoga je moli kad se može za nju sabrati. Rekao im je i ovo: “Nemate prava prezreti molitvu moje Majke!”
Zašto su jednostavne duše zavoljele i vole molitvu krunice. Jamačno stoga što je teško naći tako sažet i svakome pristupačan sadržaj Isusova života. Kršćani smo koliko smo Kristovi, a s njim nas od svih molitava najuže povezuje pobožno moljenje krunice. Ujedno, ona najljepše prikazuje koliko je s Isusom povezana Marija, a i mi s njima. Prenosi nas, naime, u prošlost, sadašnjost i budućnost svega kršćanskog bivstvovanja. Najviše nam pomaže da se uživimo u sva otajstva Isusova i Marijina života, upućuje nas kako se sada, prema njihovu primjeru, trebamo boriti u svim krjepostima i svladati svoje napasti, obećavaju nam i u vjeri jasno predočuju, osobito slavna otajstva krunice, što i nas čeka u vječnosti s Isusom i Marijom. Ružarij sjajno ispunjuje apostolovu preporuku: Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu” (Fil 2,3). Osobito je važno što nas ta molitva neprestano iznova uvjerava da naše posvećenje i spasenje ne ovisi o nama koliko o uspješnoj Božjoj pomoći, a tu najuspješnije dobivamo po Isusovoj i našoj Majci.
Preuzeto iz knjige: Martin Kirigin, S Marijom kroz godinu, Split, 1992., str. 98-99.
Izvor: Crkva na kamenu
