U ono vrijeme reče Isus mnoštvu: “Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan” (Iv 6,37-40).
Evanđeoski ulomak današnjega dana dio je Isusova govora iz sinagoge u Kafarnaumu kada je govorio o sebi kao Kruhu života. Svi oni koji prihvate Isusa kao svoga pomoćnika i pratitelja na životnom putu, te oni koji se budu krijepili za života njegovim tijelom bit će blagoslovljeni i ne trebaju se bojati ni za svoje vječno spasenje. Takvima Isus isto tako obećava uskrsnuće tijela u posljednji dan, u trenutku svoga drugoga dolaska na zemlju u slavi. U vjerovanju ispovijedamo da će u tome trenutku Isus biti sudac živih i mrtvih. Isusova je volja da nitko od onih koji u njega vjeruju ne propadne, nego da svi imaju život vječni. Tko se u potpunosti opredjeljuje za Isusa i njegovo vodstvo, nema straha da će biti izgubljen, odnosno njegovo vječno spasenje i život u slavi je tada zajamčen. Isusova ponuda spasenja svima onima koji dolaze k njemu i koji ga prihvaćaju u potpunosti u svome životu, utješna je na poseban način kada razmišljamo o otajstvima smrti i života vječnoga.
O otajstvima života vječnoga u slavi tj. o životima već spašenih, kao i onima vjernima mrtvima u čistilištu, koji svoje spasenje još očekuju, na poseban način razmišljamo ovih dana o svetkovini Svih Svetih, kao i o spomenu Svih vjernih pokojnika. Ovo su dani kada se sjećamo svih naših dragih pokojnika, naših bližnjih koji su živjeli na zemlji i skupa s nama dijelili svakodnevicu, ali razmišljamo i o nama samima i o našem budućem spasenju. Mi vjerni, koji slušamo riječ Božju i koji se trudimo živjeti po njezinim nadahnućima, nalazimo se u tolikim životnim borbama ali u isto vrijeme usmjeravamo svoj pogled prema našim zagovornicima u nebu, koji su živjeli dostojan život ovdje na zemlji i odgovorili na Isusov poziv i njegovu ponudu spasenja. Zbog svoje vjernosti oni se sada nalaze u vječnoj domovini, u prostranstvima svjetlosti i mira, gdje ih ne uznemiruje nikakva bol, tuga i smrt. Pouku za život u svetosti prepoznajemo i po životima naših dragih pokojnika, čije grobove posjećujemo te se za njih ali i nas same Bogu molimo. Dok se molimo nad grobovima naših dragih pokojnika, razmišljamo i o njihovim životima koji nam u svakom slučaju mogu biti uzor, smjernica i putokaz za naše daljnje uzorno življenje u vjeri. Nasljedovanje njihova uzornog života u svakom slučaju za sve nas je njihova najveća duhovna oporuka. Mnogi nam dragi pokojnici također mogu biti uzor svakoga ljudskog, bračnog i vjerničkog svjedočanstva. Uz grobove naših pokojnika, zahvalni smo Bogu za njihovo življeno svjedočanstvo vjere još jedanput i mi sami možemo potvrditi svoje opredjeljenje da služimo Bogu i bližnjemu. To činimo pogledom upravljenim na Isusa, koji nam je životnim primjerom služenja i blizine sa svakim čovjekom, pokazao kako se živi evanđelje. Pohod grobovima naših dragih pokojnika prigoda je da i sami sebi podsvijestimo kako smo na ovom svijetu u prolazu hodu, da Boga upoznamo, ljubimo i da je nebo naš konačni cilj kojem svi hodimo. Paleći svijeće uvijek trebamo imati na umu da svijetlost svijeće predstavlja samoga Isusa Krista, koji je Svijetlo svijeta, svjetlo istinsko koje prosvijetljuje svakoga čovjeka, svjetlo koje prosvjetljuje naš život i budi nam nadu da patnja i smrt nemaju posljednju riječ, nego pobjeda uskrsnuća u posljednji dan. Vjera u uskrsnuće tijela temelj je naše vjere. To nam je omogućio svojim vlastitim uskrsnućem sam Isus Krist koji isto tako za sebe rekao: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u me, ne će umrijeti nikada. I nijedan koji živi i vjeruje u me, ne će umrijeti zauvijek.” U konačni mi vjernici ne bismo za naše pokojne molili da iskreno ne vjerujemo da su došli do svoga konačnoga cilja, te da su se nastanili kod Boga. Vjerujemo i da nas prate svojim zagovorom kod Boga živoga, Krista Uskrsloga, kako bismo i mi, nakon završetka zemaljskoga hoda uz pomoć Božju, jednom dospjeli u nebesko zajedništvo s njima koji su već proslavljeni u zajedništvu sa svima svetima.
Don Davor Berezovski
Izvor: Crkva na kamenu
