Romano Guardini, Prihvaćanje samoga sebe, Split, 2021.
“Važno je da usvojimo samopoštovanje jer postoji opasnost da povijest čovječanstva sve više počne naginjati obeščašćenju čovjeka kao što postoji opasnost da će krenuti prema vlastitom uništenju, a jedno zbog drugoga postaje mogućim. Moderno ratovanje s oružjem ne bi bilo moguće da u čovjeku ne djeluje destruktivni nagon na smrt i nijedan totalitarizam ne bi uspio da nešto u čovjeku nije suglasno s vlastitim obeščašćenjem” (str. 44). Strah od vlastita uništenja već desetljećima pritišće čovječanstvo. Taj opasni put neki nazivaju napretkom.
“Uzmite za primjer modernu državu koja je postigla visoku razinu uređenosti i upravljanja. Jeste li svjesni da ste vi to biće koje donosi zakone i koje ih se pridržava, da vi vladate i da se istodobno vama vlada? Nije li ovdje na djelu tek strahovit aparat? Nije li ipak istina da je biće uhvaćeno, ubačeno u uređenja, rabljeno i zlorabljeno u određene svrhe, poboljšano i uništeno, a to se biće naziva ‘čovjekom’. No to nije pravi čovjek već sablasno stvorenje između poluboga i mrava” (str. 74). Ovo je izvrsna definicija našega stanja. Uređeno društvo, a zapravo strahovit aparat manipulacije i iskorištavanja. Čovjek je postao roba kojom se manipulira i trguje.
“U vječnome životu ispunjava se smisao života u vremenu” (str. 85). Ovo je naša vjera, ovo je naša nada, ovo je pokretač naše međusobne ljubavi i potpune predanosti u ruke Božje. Zato kličemo svome Bogu: Gospodine, ispuni u potpunosti smisao našega života u vremenu i podari nam život vječni.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
