Romano Guardini, Konac novoga vijeka, Split, 2002.
“Ljudskom se djelu ne može uopće vjerovati” (str. 77). Možda malo preoštro rečeno, ali svi naši čini ako nisu u Bogu utemeljeni i učinjeni najčešće nisu vrijedni povjerenja.
“Govori se o čovjeku, ali njega se stvarno ne vidi” (str. 79). Različite ideologije, razni manipulatori u svojim istupima često govore o čovjeku, ali čovjek je za njih samo sredstvo pomoću kojega dolaze do svoga cilja.
“Čovjek posjeduje predivnu i stravičnu slobodu da svijet sačuva ili uništi” (str. 80). Stravična čovjekova sloboda pokazala je svu svoju opasnost u 20. stoljeću, a svjedoci smo joj i danas. Strah od samouništenja razdire dušu današnjega čovjeka.
“Novovjeki čovjek smatra da je svako povećanje moći jednostavno ‘napredak'” (str. 80-81). Moderni čovjek pod riječju napredak najčešće smatra tehnička dostignuća, a zapravo ta dostignuća često nas guraju nad jamu propasti.
“Moć je nešto iznimno višeznačno” (str. 81). Moć je najčešće povezana s novcem, a onda s položajem kojega netko zaposjedne. Međutim, istinska je moć nešto sasvim drugo: čovjek koji vlada sobom zapravo vlada cijelim svijetom.
“Moć postaje demonska” (str. 82). Da, demonska je moć povezana s novcem, društvenim utjecajem i ovosvjetskom slavom.
“Ne postoji biće koje bi bilo bez gospodara” (str. 82). Kroz čitavu povijest pojedinci su se pokušavali “osloboditi svojih gospodara”, a nerijetko su ustajali i protiv Boga. Svaki takav pokušaj “skidanja Boga s njegova prijestolja” donosio je katastrofu za pojedinca i za čitave narode.
“Moć čovjeka, za koju savjest ne odgovara, potpada pod vlast demona” (str. 82). Sotona je Isusu nudio moć, čast i ugled. Isus je odbio sve te napasnikove ponude. Kršćanin bi se trebao ugledati u svoga Učitelja.
“Čovjek ima moć nad stvarima, ali nema moć nad vlastitom moći” (str. 87). Ova se istina danas u potpunosti očitovala. Danas čovjek jednostavno ne može više kontrolirati ono što je proizveo.
“Čovjek je slobodan i može upotrebljavati svoju moć kako god želi. Upravo u tome, međutim, leži mogućnost da je pogrešno upotrijebi” (str. 88). Ako ćemo biti iskreni, čovjek svoju moć teško može kontrolirati pa bi trebao biti duhovni orijaš da svoju moć ne zloupotrijebi.
“Novovjeki čovjek nije pripravljen za nevjerojatan uspon vlastite moći” (str. 88). Nikada čovjek ne će biti dovoljno pripravljen da kontrolira svoju vlastitu moć.
“Od sada započinje novo poglavlje povijesti. Od sada pa zauvijek čovjek će živjeti na rubu jedne iz dana u dan sve veće opasnosti, koja se odnosi na čitavo njegovo postojanje” (str. 88).
“Pogrešna uporaba moći postaje pravilom” (str. 89). Da, gotovo u pravilu čovjek zloupotrebljava svoju moć.
“Čovjek ponovo stoji pred kaosom, a to je utoliko strašnije što to većina uopće ne vidi, jer posvuda govore znanstveno obrazovani ljudi, rade strojevi i funkcioniraju službe” (str. 89).
“U nadolazećem vremenu, nosiva krjepost bit će, prije svega, ozbiljnost utemeljena na istini” (str. 90).
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
