Prelazimo na knjigu pape Benedikta XVI. s naslovom Sveti Pavao. “Samo u osobnom odnosu s Kristom, samo u susretu s Uskrslim, postajemo doista kršćani.”[1] Moramo se uvijek iznova pitati jesmo li mi stvarno susreli Krista? “Naša vjera ne rađa se iz nekog mita, niti iz neke ideje, nego iz susreta s Uskrslim u životu Crkve.”[2] “Kršćanska se sloboda nikad ne poistovjećuje s razuzdanošću ili samovoljom po kojoj se čini ono što se želi; ona se ostvaruje u istinskom služenju braći, ponajprije u služenju onima najpotrebitijima.”[3] Možda se riječi ljubav i sloboda u današnjem svijetu najviše zloupotrebljavaju. “Ljubav prema siromasima i bogoslužje idu zajedno.”[4] Djelima trebamo pokazati svoju vjeru (usp. Jak 2,18). “Križ sâm po sebi ne bi mogao objasniti kršćansku vjeru, štoviše ostao bi tragedija, znak apsurdnosti postojanja.”[5] Tek u Kristovu uskrsnuću dogodila se punina spasenja. “Teolog, propovjednik ne stvara nove vizije svijeta i života, nego je u službi prenesene istine, u službi stvarnosti Krista, Križa i uskrsnuća. Njegova je zadaća pomoći da se danas na temelju drevnih riječi shvati stvarnost ‘Boga s nama’, dakle zbilje istinskog života.”[6] Svoje talente i sposobnosti trebali bismo staviti u službu Krista i Crkve. “Kristovo je kraljevstvo koje ne pozna druge vlasti osim vladavine istine i ljubavi. Uskrsnuće stoga definitivno otkriva pravi identitet i izvanrednu veličinu Raspetoga.”[7] Obratimo pažnju kako često papa Benedikt XVI. upotrebljava riječi istina i ljubav. “Pozvani smo čitavim svojim bićem biti dionici cjelokupnog događaja Kristove smrti i uskrsnuća.”[8] “Teologija Križa nije teorija – to je zbilja kršćanskog života. Živjeti u vjeri u Isusa Krista, živjeti istinu i ljubav za sobom povlači svakodnevna odricanja i trpljenja. Kršćanstvo nije lagodan put. To je prije zahtjevan uspon, obasjan svjetlom Krista i njegove velike nade.”[9] Usprkos tomu što znamo kako je Kristov put zahtjevan, pokušavamo tražiti Isusa na nekom drugom putu. Jasno, tamo ga ne ćemo naći. “Budućnost nije tama u kojoj se nitko ne snalazi. Nije tako. Bez Krista svijetu je i danas budućnost mrak, postoji velik strah od budućnosti.”[10] “Dođi, Gospodine! Dođi i među bogataše koji su te zaboravili, koji žive samo za sebe.”[11] “Vjera u Krista rađa milosrdnu ljubav.”[12] “Pogubne su posljedice vjere koja nije ukorijenjena u ljubavi, jer se svodi na samovolju i subjektivizam koji nanose silnu štetu nama samima i našoj braći.”[13] Vjera, odnosno bolje rečeno religija bez ljubavi prerasta u pogubnu ideologiju. “Kršćanska etika ne nastaje iz sustava zapovijedi, nego je rezultat našeg prijateljstva s Kristom. To prijateljstvo djeluje na život: ako je pravo, utjelovljuje se i ostvaruje u ljubavi prema bližnjemu.”[14] Sustav zapovijedi, ma koliko bio razrađen, nije dovoljan za moralno ponašanje. Zato je sv. Augustin i rekao: Ljubi i čini što hoćeš (Ama et fac quid vis). “Kao posljedica sile zla u našim se dušama kroz povijest razvila nečista rijeka koja truje geografiju ljudske povijesti.”[15] “Zlo je iskonsko, jednako kao i dobro.”[16] “Zlo potječe od stvorene i zlouporabljene slobode.”[17] “Vjera ne dolazi po čitanju, nego po slušanju. Nije samo unutarnja stvar, nego je odnos s Nekim.”[18] “Euharistija bez solidarnosti s drugima jest zlorabljena euharistija.”[19]
Božo Goluža (priredio)
[1] Benedikt XVI., Sveti Pavao, Verbum, Split, 2009., str. 25.
[2] Isto, str. 37.
[3] Isto, str. 41.
[4] Isto, str. 42.
[5] Isto, str. 69.
[6] Isto, str. 70.
[7] Isto, str. 72.
[8] Isto.
[9] Isto, str. 73.
[10] Isto, str. 78.
[11] Isto, str. 80.
[12] Isto, str. 85.
[13] Isto, str. 90.
[14] Isto.
[15] Isto, str. 95.
[16] Isto, str. 96.
[17] Isto, str. 97.
[18] Isto, str. 100.
[19] Isto, str. 103.
Izvor: Crkva na kamenu
