Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Božji sjaj u našem vremenu, KS, Zagreb, 2007. “Pavao nije mislio da je najvažnija zadaća pastorala izbjeći neugodnosti, da apostol mora imati svoj tiskovni ured. Ne, naprotiv, on je htio uzdrmati i protresti ljude da ih probudi iza sna, pa i po cijenu vlastita života” (str. 39). Valjalo bi razmisliti koliko smo se udaljili od sv. Pavla. “Pavao nije djelovao pomoću briljantne retorike i rafiniranih strategija, nego tako da je sama sebe uložio i izložio za svoju poruku. Crkva će i danas moći uvjeriti ljude samo u onoj mjeri u kojoj su njezini navjestitelji spremni da se dopuste raniti. Tamo gdje nedostaje spremnost za trpljenje, nedostaje bitna provjera istine na koju je Crkva pozvana” (str. 39). Često smo spremni poduzeti sve kako bismo izbjegli trpljenje, a možda i nismo svjesni da smo time ugrozili istinu. “Budući da je život u laži ili jednostavno život koji prolazi kraj istine često ugodniji nego izazov istinitoga, ljudi se ljute nad istinom, žele je istisnuti, potisnuti, maknuti joj se s puta” (str. 40). Često se čuje ona izreka: Ma, pusti, tko će ispraviti sve “krive Drine”. To je zapravo poziv na prešućivanje istine. Ako prešutimo ili zaniječemo istinu, podupiremo laž. “Pavao je bio nezgodan jer je bio čovjek istine; tko se sasvim predaje istini i ne želi imati nikakva drugog oružja, ali ni ikakve druge zadaće nego istinu, taj, doduše, samim time neće biti ubijen, ali će uvijek biti blizu mučeništva – bit će patnik” (str. 40). Da, “nezgodni” su ljudi koji se bore za istinu, ne prihvaćaju ih “sinovi ovoga svijeta”. Ako se i danas okrenemo uokolo sebe uočit ćemo mučenike istine, ljude koji pate zbog beskompromisne borbe protiv laži. Razapinju ih po raznim portalima i ostalim medijima. “Trpljenje i istina idu zajedno” (str. 41). “Samo istina daje trpljenju smisao” (str. 41). “Svijet ne spašava osvajački mač, nego samo mač trpljenja” (str. 42). “Riječ ‘ljubav’ u govoru rane Crkve ujedno je izraz za euharistiju” (str. 49). Kada bismo svi koji se okupljamo na euharistiju riječ ljubav shvatili ozbiljno, svijet bi izgledao dobrano drukčiji. “Red je poštovanje i drugoga i sebe samoga” (str. 49). Nered upropaštava najprije onoga koji ga stvara, a onda i sve one koji su u kontaktu s njime. Prava zaraza. “Petrova služba je predsjedanje u ljubavi, to jest briga o tome da se Crkva ravna prema euharistiji” (str. 50). “Ne može ljubiti onaj koji misli da bol treba ukloniti i prepustiti je drugima” (str. 50). Sve dobro ovoga svijeta učinjeno je samo iz ljubavi. Žrtva, odricanje drugi je izričaj za riječ ljubav. “‘Prijestolje’ euharistije nipošto nije prijestolje vladanja, nego tvrda stolica služenja” (str. 50). Budimo iskreni, puno nam je draže vladati, nego služiti. “Ljubav se temelji na vjeri. Ona se raspada ondje gdje čovjek gubi orijentaciju. Ona se raspada ondje gdje čovjek više ne primjećuje Boga” (str. 50-51). Čini se da često gubimo orijentaciju, pa i onda kada mislimo ili barem druge želimo uvjeriti da služimo Bogu. “Ljubav ne treba načelo većine, koje uvijek u sebi sadržava nešto užasno: manjinski se dio uvijek mora za volju mira pokoravati odluci većinskog dijela, pa i onda kada je ta odluka možda luda ili, štoviše, štetna” (str. 51). Biti u društvu većine, ne znači biti na pravom putu. “Neki Crkvu žele podvrgnuti načelu većine” (str. 51). “Mračna vjera, vjera koja stalno prigovara, egoistična vjera – kriva je vjera” (str. 51). Eto, vjera može biti “mračna, egoistična i kriva”. Ovoga moramo biti svjesni.
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
