Družimo se još s knjigom Hod prema Uskrsu. “Tko se naglavce baca u svijet, onaj za koga je zemlja jedino nebo, taj od zemlje čini pakao, jer od nje stvara ono što ona ne može biti” (str. 124). Razne su ideologije od zemlje pokušale učiniti nebo, niječući Boga Stvoritelja i Otkupitelja. Takva avantura uvijek završi katastrofom. “Čovjek je kadar odbaciti osloboditeljsku ljubav. Juda predstavlja čovjeka koji ne želi biti ljubljen, čovjeka koji misli samo na posjed, koji živi samo za materijalne stvari” (str. 128-129). Izdaja je redovito povezana s ovozemaljskim interesima. “Civilizacija ljubavi gradi se samo polazeći od malih bratskih zajednica” (str. 131). “Bratstvo i jedinstvo” ne može se graditi na ideologiji čvrsto vezanoj za zemlju. “Isus je na Posljednjoj večeri anticipirajući je na sebe uzeo svoju smrti u trenutku u kojem se darivao u euharistiji te je tako, iznutra, preobrazio svoje umiranje u djelo ljubavi, u proslavu Boga” (str. 135). Čovjek može umrijeti u mržnji, a plod toga umiranja jest konačna smrt. Umrijeti u ljubavi znači posijati novi život. “Isus je umro moleći” (str. 135). Blaženi umiru s molitvom na usnama. “Događaj Posljednje večere anticipacija je smrti, preobraženje smrti u čin ljubavi” (str. 137). “Večera i Križ zajedno su jedincati i nerazdjeljivi izvor euharistije” (str. 138). “Euharistija nije jednostavno Večera. Euharistija je prisutnost Kristove Žrtve” (str. 138). “Sudjelovati u euharistiji, pričestiti se Kristovim tijelom i krvlju, zahtijeva liturgiju života, sudjelovanje u muci Sluge Božjega” (str. 140). “Večera bez Križa, Križ bez Večere ostali bi prazni, ali obje stvarnosti bez Uskrsnuća bile bi potopljena nada” (str. 142). “Dva čovjeka koji istodobno promatraju izvanjski svijet rijetko vide istu stvar” (str. 150-151). Ovo je vrlo važno znati, jer uvažavati drukčije mišljenje važno je za održavanje međuljudskih odnosa. “Medicina se može naučiti samo vježbanjem. Religija se može shvatiti samo pomoću religije. Temeljni čin religije je molitva” (str. 159). Vjernik se postaje vjerujući. “Tko moli počinje vidjeti” (str. 160). Molitva otvara prozor vjere. “Nitko ne može vlastitom snagom izgraditi most nad beskonačnošću” (str. 161). Božja milost i njegova ruka jesu most do druge obale. “Slavljenje euharistije nije čisto liturgijska stvar, nego mora biti uporišna točka našega osobnog života” (str. 169). Liturgija ne može završiti u crkvi. Kršćanin nakon misnoga slavlja ima poslanje u ovome svijetu. “Naravna hrana slabija je od čovjeka te je u konačnici to njezina svrha: ona se asimilira u organizmu onih koji je blaguju. Ali ova hrana [euharistija] nadvisuje čovjeka, jača je od njega te je dakle i svrha obrnuta: čovjek se asimilira s Kristom” (str. 179). “Gdje se iskusi Bog, čovjek prepoznaje svoje stanje grješnika” (str. 195). Oholica ne poznaje Boga. Ratzinger citira Chestertona: “Svetac se prepoznaje po činjenici što on zna da je grješnik” (str. 195).
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu
