Europa je svoju sudbinu prepustila presađenim organima

Ovim prilogom prelazimo na knjigu Europa Josepha Ratzingera. “Sibir ne pripada Europi.”[1] “Europa nije kontinent koji se potpuno može izreći zemljopisnim pojmovima, naprotiv ona je kulturalni i povijesni pojam.”[2] “Stvaranjem grčkih državica i Rimskoga Carstva oblikovao se kontinent koji je postao temelj kasnije Europe. Bila su to područja oko Sredozemlja.”[3] “Rusiju je Petar Veliki (1672.-1725.) pokušao učiniti zapadnom zemljom. Utvrđivanje Urala kao granice vrlo je proizvoljno.”[4] “Raspadanje staroga sredozemnog kontinenta prouzročio je Sacrum Imperium, smješten više sjeverno.”[5] “Od 28 kultura koje smo identificirali, 18 ih je mrtvo. I ovih devet preostalih smrtno su ranjene.”[6] “Europa je svoju sudbinu prepustila presađenim organima koji će međutim nužno uništiti njezin identitet.”[7] Identitet Europe u zadnjih barem 1500 godina bio je kršćanski. U drugoj polovici 20. stoljeća razni azijski narodi (“presađeni organi”) nahrupili su u Europu, te ona gubi svoj tisućljetni identitet. “Postoji neki čudan nedostatak volje za budućnošću. Na djecu, koja su budućnost, gleda se kao na prijetnju sadašnjosti; drži se da nam ona oduzimaju nešto od našega života.”[8] Ovo je drugi razlog gubljenja identiteta Europe, jer su mnogima “kućni ljubimci” vrjedniji od djece. “Zapad hita ususret smrti.”[9] “Čovječanstvo je iz religije upalo u obožavanje tehnike, nacije i militarizma.”[10] “Država ne može stvoriti nikakvu moralnu snagu, nego je naprotiv mora pretpostaviti i na njoj graditi.”[11] Moralna snaga i moralni autoriteti nalaze se negdje drugdje. Ta bi snaga ponajprije trebala biti Crkva. “Prividna znanstvenost skriva nesnošljiv dogmatizam: ‘duh je proizvod materije; moral je proizvod okolnosti'”.[12] Na žalost, ovaj “nesnošljivi dogmatizam” danas mnogi smatraju potpuno prihvatljivim, pa možemo često čuti kako je moralno ono što je korisno. “Ti isti kažu: ‘Moralno je sve što potpomaže dolazak konačnoga sretnog stanja’. Međutim, tu se događa potpuno izokretanje vrijednosti na kojima je izgrađena Europa.”[13] “Za njih: sve u nekom trenutku može biti dopušteno.”[14] “Stari komunisti bez oklijevanja postali su liberali.”[15] Ovo je hrvatski narod dobro iskusio: ne odriču se partije svojih očeva, niti njihovih idola, ali sada su oni kao nekakvi “liberali i napredna avangarda”, a oni drugi su “natražnjaci”. “Problematika koju je iza sebe ostavio marksizam nastavlja postojati i danas.”[16] Vidimo i mi da u hrvatskom društvu UDBA i danas drži sve konce u svojim rukama. “Uvijek se navode dobre nakane kao opravdanje za ono što ne može biti opravdano.”[17] Kada netko ne zna kako bi opravdao svoje nedjelo, onda kaže: imao sam dobru nakanu. “Kažnjavaju se oni koji obeščašćuju vjeru Izraela; biva kažnjen svatko tko uvrijedi Kuran, a kada se vrijeđa kršćane onda je to ‘sloboda mišljenja’. Ima tu neke čudne i bolesne mržnje Zapada na sebe sama.”[18] Ovo vidimo i u hrvatskom društvu: po kršćanskim svetinjama i Crkvi može udarati tko god i kako god hoće. “Ako želi preživjeti, Europa treba prihvatiti samu sebe.”[19] “Potiče se multikulturalnost, a napušta se i poriče ono što je Europi vlastito.”[20] Europi je vlastito to što je nastala na kršćanskim korijenima. “Europa ne može nastaviti postojati bez poštovanja prema onome što je sveto.”[21] “Bog je toliko postao čovječan da je i sam postao čovjekom, i to patnikom, koji trpeći zajedno s nama daje patnji dostojanstvo i nadu.”[22] “Svijet bez Boga nema budućnost.”[23] “Europa je u prošlosti uvijek bila kontinent suprotnosti.”[24] “Utemeljitelji europskoga ujedinjenja kršćansku su baštinu držali jezgrom toga povijesnog identiteta.”[25] “Europska prevlast nad svijetom zauvijek je okončana završetkom Drugoga svjetskog rata. U tom smislu Europa je kao cjelina izgubila rat.”[26] “Danas živimo u globalnoj diktaturi.”[27] “Naučiti živjeti znači i naučiti trpjeti.”[28]