Pouke i misli velikoga Ratzingera

Istina ne uništava, ona pročišćava i ujedinjuje

Foto: ABC News

Prelazimo na knjigu Na putu k Isusu Kristu (Verbum, Split, 2005.). “Gledanje se događa u nasljedovanju. Nasljedovanje je život na onome mjestu na kojemu stoji Isus, a to mjesto je muka. U njoj je, i nigdje drugdje, prisutna njegova slava” (str. 14). Kada usporedimo Isusovu slavu i ljudsku slavu, vidimo da su dijametralno suprotne. Zato su i plodovi tih različitih slava potpuno različiti. “Boga možemo susresti jedino ako idemo iza Isusa” (str. 26). Usprkos ovomu, mnogi se guraju stati ispred Isusa i nametati se kao “vođe puta”. “Božje kraljevstvo nije, dakako, politička konstrukcija koju mi ostvarujemo, nego Božji dar koji ne možemo iznuditi” (str. 30). Božje kraljevstvo je u nama, u našoj duši i našemu srcu. Ono je mir duše. Političke konstrukcije zasnivaju se na sili, a ne na miru i ljubavi. “Premalo daje ona ljubav koja osim materijalnoga ne daje i Boga, ne vodi k njemu i ne usmjerava k njegovu licu” (str. 30). Danas je u Crkvi na Zapadu prenaglašena socijalna nota. Na sve strane rade se nekakvi socijalni projekti. Socijalna pomoć ne može biti svrha samoj sebi. Ona mora upućivati na Boga. “Ljepota je spoznaja, odnosno viša vrsta spoznaje, jer čovjeka pogađa čitavom veličinom istine” (str. 36). U modernom svijetu kao da je sve izokrenuto naopačke. Ovo se odnosi i na ljepotu spoznaje istine i na samu istinu. “Um ima voštan nos, što znači da ga se uz malo spretnosti može okretati u svim pravcima” (str. 38). Danas se razvijaju čitave znanosti o tomu kako nekoga u nešto uvjeriti, kako “crno” prikazati “bijelim”. Ti manipulatori očito imaju uspjeha. “Poruka ljepote dovodi se u pitanje zbog moći laži, zavođenja, nasilja, zla uopće” (str. 40). Istina ima silnu moć, ali ne smijemo podcijeniti ni laž. “Od vremena prosvjetiteljstva zapadna se kultura rastućom brzinom udaljuje od svojih kršćanskih temelja” (str. 48). Zapadnu kulturu i civilizaciju ne će uništiti nitko sa strane, nego će ona uništiti samu sebe. “Evangelizacija nikada nije samo intelektualno priopćenje, ona je životni proces, očišćenje i preobrazba naše egzistencije” (str. 54). Djelima pokazujemo svoju vjeru, odnosno tko smo i što smo. “Spoznati put do Boga i Krista je put koji traje čitava života” (str. 72). Cilj našega putovanja jest vječnost, a ne neka postaja na našemu ovozemaljskom putovanju. “Susret s Riječju i za nas je samo dar koji nam je dan da bismo ga davali dalje” (str. 76). Davno smo nadišli onu teologiju: “Spasi dušu svoju”. To nije dovoljno. Trebamo raditi oko spasenja duša svih ljudi. “Istina se ne može i ne smije služiti drugim oružjem osim njom samom” (str. 76). Neki i danas svoju “istinu” pokušavaju nametnuti silom i pendrekom. “Mi smo danas na Zapadu veoma revni u zakopavanju blaga” (str. 77). Danas Zapad pokopava sve tradicijske vrijednosti, to blago koje je stvarano kroz duga stoljeća. Time sebi zapravo dodjeljuje ulogu vlastitoga grobara. “Istina ne uništava, ona pročišćava i ujedinjuje” (str. 81). “Kao kršćani nikada ne možemo jednostavno reći da svatko treba živjeti u onoj religiji koja mu je dopala” (str. 81). Kršćani su dužni cijelome svijetu ponuditi istinu Kristova Evanđelja. “Objava nije mnoštvo rečenica, Objava je sam Krist” (str. 90). Objava je Osoba, to nije obična riječ, nego Riječ, pisana velikim slovom. “Budući da je sam Isus bez grijeha i nije trebao pokapati stari život, prihvaćanje krštenja je prethodnica križa, ulaženje u našu sudbinu, prihvaćanje naših grijeha i naše smrti” (str. 93). I naše je rođenje, pa onda i naše krštenje zapravo prethodnica našega životnoga križa. Nositi taj križ s Bogom znači dočekati Uskrs. “Osnovna tjelesna potreba za hranom postaje polaznom točkom kušnje” (str. 96). Mnogi su tu tjelesnu potrebu za hranom shvatili kao jedino što čovjeku treba i tomu sve podredili. Ipak, ne živi čovjek samo o kruhu, potrebna mu je i Riječ, jer dušu kruh zasititi ne može. “Što je tragičnije, što više proturječi vjeri u dobroga Boga i vjeri u Otkupitelja ljudi od gladi tolikih ljudi u svijetu?” (str. 97). Mnogi su u svijetu gladni, jer je manjina sebi prigrabila ogromna bogatstva i ljubomorno ih čuva za sebe, misleći ih valjda ponijeti sa sobom i na drugi svijet. Ne znaju, tim načinom života ništa dobiti ne će, a tako se zapravo gubi i duša.

Božo Goluža (priredio)

Izvor: Crkva na kamenu