Romano Guardini, Konac novoga vijeka, Split, 2002.
“Druga krjepost bit će hrabrost. Jedna nepatetična, duhovna, osobna hrabrost, koja će se suprotstaviti prijetećem kaosu. Ona mora biti jača i čišća od one koja se suprotstavlja atomskim bombama i sijačima bakterija, jer mora nadvladati univerzalnoga neprijatelja, kaos, koji izrasta iz samoga ljudskog djela. Kao i sva velika hrabrost, ona ima protivnike u mnoštvu, u javnom mnijenju, u neistini, zgusnutoj u parolama i organizacijama” (str. 90). Guardini govorio o “sijačima bakterija”; ne ćemo valjda i za njega reći da širi “teorije zavjere”! Čini se kako je javno mnijenje uvijek podložno neistini pa zagovaratelj istine treba imati golemu hrabrost za obranu svojih načela.
“Sve ovo iziskuje i nešto treće: slobodu. Unutarnju slobodu od okova nasilja u svim njegovim oblicima; od sugestivnih moći promidžbe, tiska, radija, kina” (str. 90). Danas više nego ikada čovjek je okovan nasiljem raznih sluganskih medija.
“Čovjek mora naučiti da putem svladavanja i odricanja postane vlastitim gospodarom, a time i gospodarom vlastite moći” (str. 91). Svladavanje i odricanje u današnjem svijetu izgubilo je gotovo svaku vrijednost. Zato i živimo u društvima kaosa.
“Nekršćanski, počesto i protukršćanski oblik života poprima oblika normalnoga” (str. 94).
“Politika se shvaća kao puka igra moći i interesa” (str. 95). U ovo smo se potpuno uvjerili.
“Bez religioznoga elementa život postaje poput motora kojem je nestalo ulja. Pregrijava se. Svako malo nešto izgara. Dijelovi koji bi trebali točno odgovarati jedan drugome svuda se međusobno ometaju” (str. 98). Društvo koje izgubi Boga neizbježno srlja u propast.
“Razvit će se novo poganstvo” (str. 103). Guardini govori kako će doći novo poganstvo. Evo, mi danas živimo u poganskim društvima.
“Sama kršćanska vjera morat će zadobiti novu odlučnost. (str. 105). To znači, kršćani će morati zadobiti novu odlučnost. Za sada je nema na vidiku.
“Ono što nazivamo ozračjem kršćanske kulture i potporom tradicije, gubit će na snazi” (str. 109). Zapadna društva više ne koriste i ne trpe izraz “kršćanska kultura i tradicija”. Sve se pokušava maksimalno razvodniti.
“Ljubavi će nestati iz sveopćega svjetskog držanja” (str. 109). Sve je manje korektna držanja, a kamoli ljubavi prema bližnjemu.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
