Isus nam daje život jer nam daje Boga

Još se družimo s knjigom Isus iz Nazareta, Prvi dio. Govoreći o Isusovoj prispodobi o izgubljenom sinu Ratzinger kaže: “Izgubljeni sin je spiskao ‘svoju bit’, sebe sama.”[1] “Onaj koji je bio posve slobodan sada doista postaje rob – čuvar svinja.”[2] “Čovjek, koji slobodu poima kao puku samovolju da čini što hoće i ide kamo hoće, živi u laži jer je on po svojoj naravi dio zajedništva, a njegova sloboda je sloboda koju treba podijeliti s drugima.”[3] Na primjeru izgubljenoga sina iz Isusove prispodobe vidimo kako završava neobuzdana sloboda. “Lažna autonomija vodi u ropstvo.”[4] “I stariji je sin iz prispodobe potiho sanjao o slobodi bez granica.”[5] Ponekada smo u napasti poželjeti nekakvu slobodu bez granica pa zavidimo onima koji su prividno “uspjeli u životu”, tj. stekli su, često nepošteno, velik imetak. “Postoji skrivena zavist spram onoga što je drugi sebi mogao dopustiti.”[6] “Mnogi ljudi govore Bogu: ako već želiš da ti vjerujemo i svoj život usklađujemo prema riječima biblijske objave, moraš postati jasniji.”[7] Često se čuje kako bi se Bog u raznim prigodama trebao jasnije očitovati. Na Boga gledamo iz svoje uske ljudske kože. “Velika znanstvenost slabo štiti od dubokosežnih zabluda.”[8] Ako je netko veliki znanstvenik, ne znači da je pametan i životno mudar čovjek. “Uskrsnuće omogućuje nov pogled, razotkriva povezanost riječi prorokâ i Isusove sudbine.”[9] “Gospodin uvijek govori u sadašnjosti i s pogledom u budućnost.”[10] “Čovjek živi od istine i od toga da je voljen, da ga voli sama Istina.”[11] “Djeca nisu ‘vlasništvo’ roditelja. Supružnici nisu ‘vlasništvo’ jedno drugoga. Ali oni ‘pripadaju’ jedno drugome na mnogo dublji način nego primjerice komad drveta, zemljište ili bilo što što nazivamo ‘vlasništvom’.”[12] Kada bi se ovo shvatilo, nestalo bi abortusa, nasilja u braku i raznih zala koje pogađaju mnoge obitelji. “Za pljačkaša, za ideologije i diktature, ljudi su samo stvar koju posjeduju. No, za pravoga su pastira oni slobodni za istinu i za život.”[13] Zanimljivo, pljačkaš, ideolog totalitarizma i diktator svedeni su na isto. Valja dodati, nisu diktatori samo oni koji se formalno smatraju takvima. Diktatori su svi oni koji su podčinjene učinili potpuno ovisnima o sebi i koji misle da će svijet nakon njih propasti, pa su u to uvjerili i svoje podanike. “Postoji izvanjska spoznaja Isusa, koja nije nužno pogrješna, ali je nedovoljna.”[14] “Znamo i vidimo da kršćani – mi sami – i danas odvode Gospodina u stranu i govore mu. ‘Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!’ (Mt 16,22).”[15] Često mislimo da bi Bog trebao djelovati upravo onako kako to mi shvaćamo. “Po sebi nepolitična vjera kršćana, koja ne traži političku moć, nego priznaje pravovaljanu državnu vlast (usp. Rim 13,1-7), tim se naslovom ‘sin Božji’ neizbježno sudara s totalitarnim zahtjevom careve političke moći i u svakome će se vremenu sukobljavati s totalitarnim političkim režimima i dolaziti u situaciju mučeništva – u zajedništvo s Raspetim koji vlada samo s ‘drveta’.”[16] Protivnici Križa Kristova nisu samo oni koji s mačevima i toljagama ustaju protiv Krista i njegove Crkve, nego i svi oni koji se ne obaziru ni na Boga, ni na čovjeka. “Križ je istinska ‘visina’. To je visina ljubavi ‘do kraja’.”[17] “Čovjeku je u konačnici potrebno samo jedno i samo za tim čezne: život, puni život – ‘sreća’.”[18] “Čovjeku je u konačnici potrebno samo jedno, u čemu je sadržano sve. Potreban mu je Bog.”[19] “Isus nam daje ‘život’ jer nam daje Boga.”[20]