Križ i uskrsnuće pripadaju euharistiji

Prelazimo na knjigu Isus iz Nazareta, Drugi dio. “Mnoštvo koje je slavilo Isusa na rubu grada nije isto mnoštvo koje je zahtijevalo njegovo raspinjanje.”[1] Mi obično to mnoštvo poistovjećujemo. Vidimo, to nisu jedni te isti ljudi. “Naviještanje evanđelja uvijek će biti u znaku križa – to je ono što Isusovi učenici svih naraštaja moraju uvijek iznova naučiti.”[2] Ovo nikada do kraja ne ćemo moći naučiti. To moramo uvijek iznova počinjati učiti, jer je naš “bijeg od križa” trajan. “Istina i ljubav u borbi protiv laži i nasilja nemaju nikakvo drugo oružje osim svjedočanstava trpljenja.”[3] Mi mislimo da se do istine može doći uvjeravanjem. Vidimo, trpljenje je jedini put koji vodi do istine. Isto je tako s ljubavlju. “Tko razbije prijateljstvo s Isusom, odbaci njegov ‘slatki jaram’, ne postaje slobodan, nego postaje rob drugih moći.”[4] Umjesto “slatkoga jarma” Isusova mnogi prigrliše moć novca i slave. Tako, umjesto slobodne djece Božje postadoše robovi prolaznosti. “Mučeništvo nije junačko djelo, nego milost moći-trpjeti za Isusa.”[5] Snaga za podnošenje mučeništva izvanredna je milost Božja. Ratzinger citira Platona: “Čovjek može postići besmrtnost tako da se sjedini s onim što je besmrtno.”[6] “Vjera je više od riječi, od ideje: ona znači stupanje u zajedništvo s Isusom Kristom i po njemu s Ocem.”[7] “Povijesno istraživanje može uvijek dovesti samo do visoke vjerojatnosti, ali nikada do konačne i apsolutne izvjesnosti.”[8] “Proturječje između Isusove poruke radosti i njegova prihvaćanja križa kao smrti za mnoge – ne postoji.”[9] I mi smo se sami mnogo puta uvjerili kada smo učinili nešto vrijedno i korisno za svoga bližnjega, pa makar nas to stajalo teške žrtve, bili smo ispunjeni radošću. “Caritas, briga za druge, nije neko drugo područje kršćanstva pored bogoštovlja, nego je ukorijenjeno u njemu i pripada mu. Horizontala i vertikala su u euharistiji, u ‘lomljenju kruha’, nerazdvojno povezane.”[10] Horizontala i vertikala čine križ, pa jedno bez drugoga ne mogu opstati ili nemaju smisla. “Bog ne može jednostavno ne vidjeti ljudsku neposlušnost, sve zlo povijesti, ne može to smatrati nečim bezazlenim i beznačajnim.”[11] Bogu je sve prezentno. Jedini način kako možemo izbjeći kaznu za počinjeno zlo, jest priznanje i pokajanje. “Nepravda, zlo kao stvarnost, ne može jednostavno ostati zanemareno, netaknuto. Mora ga se nadoknaditi, svladati. Samo je to pravo milosrđe.”[12] “Crkva potječe od Posljednje večere, ali zbog toga i od Kristove smrti i uskrsnuća.”[13] Josef Andreas Jungmann: “Ono što Crkva slavi u misi nije Posljednja večera, nego ono što je Gospodin ustanovio na Posljednjoj večeri i predao Crkvi: spomen na svoju žrtvenu smrt.”[14] “Križ i uskrsnuće pripadaju euharistiji, bez njih euharistija nije euharistija.”[15] “Kukavički konformizam slabih duša osjeća se jakim kada navaljuje na onoga koji je posve nemoćan.”[16] Zgražamo se kada čujemo ili možda vidimo kako netko maltretira slabije od sebe, ali toga je prepun ovaj svijet. Pogledajmo samo kako postupaju mnogi poslodavci sa svojim radnicima. Često smo svjedoci pravoga robovlasničkog sustava. “U svijetu su istina i zabluda, istina i laž uvijek gotovo nerazdvojno pomiješane.”[17] Zato smo pozvani na “ispiranje zlata”, razdvajanje zablude i laži od istine.