Pouke i misli velikoga Ratzingera

Neki laž i ropstvo prikazuju kao istinu i slobodu

Nastavljamo s knjigom Hod prema Uskrsu. “Novi savez ne počinje u hramu, niti na Svetoj gori, nego u kućici Djevice” (str. 96). Ovdje su naglašene dvije stvari: važnost Blažene Djevice Marije za spasenje čovjeka i važnost obitelji kao zajednice na kojoj počiva budućnost čovječanstva. “Tko javno djeluje, ne stječe samo prijateljstva; izlaže se i osporavanju, nerazumijevanju i zloporabi” (str. 96-97). “Antikrist se služi Isusovom maskom, koristi je, kao što demon koristi riječ Božju, riječ Biblije” (str. 97). Ovo je kao i ono s poluistinom. Čovjek na prvi pogled ne vidi da mu prijeti prijevara. “Paradoksalno, javni život znači i osamljenost” (str. 97). Ratzinger citira Vilima od sv. Teodorika: “Tko je s Bogom, nikada nije manje sam kao kad je sam” (str. 97). “Poziv apostola teološki treba promatrati kao početak Crkve” (str. 103). “Čitava kristološka rasprava u konačnici se vodi oko spasenja, oslobođenja čovjeka. No, što oslobađa čovjeka? Tko ga i s kojim ciljem oslobađa? Ili još jednostavnije: što je ta ‘čovjekova sloboda’? Može li čovjek postati slobodan izvan istine, tj. u laži, u nesigurnosti, u pogrješci? Oslobođenje koje se ne obazire na istinu, bez istine, ne bi bilo oslobođenje, nego prije prijevara i ropstvo, čovjekova propast. Sloboda bez istine ne može biti istinska sloboda. Dakle, bez istine ne postoji sloboda dostojna toga imena” (str. 109-110). “Kako bi čovjek bio slobodan, mora biti ‘poput Boga'” (str. 110). “Čovjek već od početka nužno traži hod prema ‘biti kao Bog’: sve druge stvari doista nisu dostatne čovjeku, koga konačne stvari ne mogu zasititi. To osobito pokazuje naše vrijeme svojim strastvenim krikom potpune i anarhične slobode pred nedostatnošću svih građanskih sloboda, kako god bile velike i pred svim oblicima razuzdana ponašanja” (str. 110). “Oslobođenje čovjeka bez preobraženja u Boga vara čovjeka, vara njegovu želju koja teži k beskonačnom” (str. 112). Čovjeku se sloboda i istina svakodnevno nude u raznim oblicima. Na žalost, na toj “tržnici” vrjednota “istina” je često čista laž, a “sloboda” pravo ropstvo. Totalitarni režimi su nam također nudili, odnosno prodavali “istinu” i “slobodu”. Za te njihove “vrjednote” čovjek je trebao, ni manje ni više, založiti vlastitu dušu. “Središnju riječ Novoga zavjeta, pojam ‘Sin’ treba shvatiti u doslovnome smislu” (str. 113). Isus je stvarni Sin Oca nebeskoga. “Židovska je Pasha bila i jest obiteljski blagdan. Nije se slavila u Hramu, nego u kući” (str. 119). I ovdje se opet stavlja naglasak na obitelj, tu svetu ustanovu koja je danas ugrožena možda više nego ikada u povijesti. Kao da se sve urotilo protiv nje, a na njoj sve počiva. “Svijet treba neprestano braniti od kaosa” (str. 119). Izgleda, što je više kaosa, sve je manje onih koji se protiv njega bore. Zato je danas kaos postao općesvjetska pojava. “Vidimo, doista, snagu kaosa, vidimo kako se upravo usred razvijenoga društva, koje se čini da sve zna i sve može, pojavljuju prvotne snage kaosa suprotne onome što društvo definira kao svoj napredak. Vidimo kako narod, usred blagostanja, tehničke osposobljenosti i znanstvenoga ovladavanja svijetom, može biti razoren iznutra” (str. 121). “Iz iskustva znamo da tehnika i novac sami ne mogu ukloniti organizacijsku sposobnost kaosa” (str. 122). Štoviše, čini nam se da tehnika i novac često pospješuju razvoj kaosa. “Kao narodi, ovdje u Europi, imamo potrebu vratiti se našim duhovnim temeljima, ako se ne želimo izgubiti u samouništenju” (str. 122). Papa Benedikt XVI. kao i njegov prethodnik sv. Ivan Pavao II. bezbroj su puta ponovili potrebu da se Europa vrati svojim duhovnim temeljima, ali se čini da njihov poziv mnogi ne žele čuti. Alternativa ovomu jest – samouništenje. “Obitelj je kao živa kuća u kojoj raste čovještvo” (str. 122). Obitelj i čovještvo idu skupa, nema jednoga bez drugoga.

Božo Goluža (priredio)

Izvor: Crkva na kamenu