Mir je plod istine, prava i pravednosti

Ostajemo s knjigom Europa, a i po sadržaju ovih misli vidi se da smo u zapadnoj hemisferi. “Čovjek ima napast stvoriti savršena čovjeka, napast vršiti pokuse na čovjeku, napast držati ljude otpadom.”[1] Sve su bezbožne ideologije (komunizam, nacizam…) pokušavale stvoriti savršena čovjeka, a rezultat toga bilo je uništenje čovjeka. “Nekoć je postavljano pitanje: treba li religiju držati pozitivnom moralnom snagom; sada je potrebno sumnjati u oslonjivost na razum.”[2] “Pojavila se ideja da pred utvrđenim pravom, koje može biti nepravedno, mora postojati i pravo koje dolazi iz naravi.”[3] Jedno od naravnih prava jest i pravo na život, kako poslije tako i prije rođenja. “Nauku o ljudskim pravima treba dodati nauk o ljudskim obvezama i ograničenjima.”[4] “Mir i pravo, te pravo i pravednost neraskidivo su vezani.”[5] “Gdje pravo biva pogaženo, gdje nepravda uzme moć, mir je ugrožen. Dakle, zauzimanje za mir jest prije svega zauzimanje za oblik prava koji jamči pravednost pojedincu i čitavoj zajednici.”[6] “Nakon Drugoga svjetskog rata nije prevladala ideja kažnjavanja ni osvete i ponižavanja pobijeđenih (kao što je to bilo slučaj nakon Prvoga svjetskog rata).”[7] Da, u tome koliko-toliko civiliziranom svijetu zapadnih demokracija nakon Drugoga svjetskog rata doteklo je pameti, ali zato je mržnja eruptirala nad hrvatskim narodom (Bleiburg i Križni put). “Nosiva os ove mirotvorne politike bila je povezanost političkoga djelovanja s moralom.”[8] “Churchill, Adenauer, Schuman, De Gaspari svoje su moralno poimanje države, prava, mira i odgovornosti crpli iz svoje kršćanske vjere.”[9] “Velik dio srednje i istočne Europe bio je pod vlašću ideologije koja se služila strankom i podvrgavala državu stranci.”[10] Ne, samo državu, nego i čovjeka. “U svim tim područjima cinizam ideologije zatamnio je savjesti.”[11] Čini se da u mnogih aktera tih krvavih pirova savjesti nije ni bilo. “Ideološka obećanja opravdavala su svako sredstvo koje se činilo prikladnim za ostvarenje cilja, poništavajući tako pojam prava, pa čak i razlikovanje između dobra i zla.”[12] Dobro je bilo ono i samo ono što je služilo partiji. “Terorizam je novi oblik svjetskoga rata.”[13] “Spremnost na samouništenje predstavlja jedan od temeljnih elemenata moći terorizma, samouništenje koje se veliča kao mučeništvo i preobražava u obećanje.”[14] “Terorizam, to jest sila suprotna pravu i moralu, ne može se pobijediti samo silom.”[15] “Sukobljavaju se dva velika kulturalna sustava: Zapad i islam.”[16] Hans Küng kaže da nema mira u svijetu bez mira među religijama, a Ratzinger dodaje: “Bez mira između razuma i vjere ne može biti ni mira u svijetu, jer bez mira između razuma i religije presušuju izvori morala i prava.”[17] “Vidimo da postoje patologije religije i postoje patologije razuma.”[18] “Bog, ili božanstvo, može postati sredstvo apsolutiziranja vlastite moći i vlastitih interesa.”[19] “Moral i pravo ostavljaju se po strani. Bog se preobražava u idola u kojemu čovjek obožava vlastitu volju.”[20] “Postoji i patologija razuma koja je potpuno odvojena od Boga. Hitler zasigurno mora biti označen iracionalistom.”[21] “Duhovni razvoj Zapada ide sve više prema razornim patologijama razuma.”[22] “Čovjek je ‘proizveden’, a ono što može biti proizvedeno, može biti i uništeno.”[23] To je ta opasna čovjekova igra sa životom. Čovjek pokušava Bogu oteti prijestolje, “proizvodi”, klonira, a onda sebi daje za pravo to i uništiti. “Religija i moral više ne pripadaju razumu. Religija postaje nekakav subjektivan ukras. Dobro kao takvo više ne postoji.”[24] Eto, to je filozofija modernoga zapadnog čovjeka. Ako uopće drži do religije, ona mu je samo kao privjesak, a dobrom smatra samo ono što koristi ekonomskom napretku. “Vjera u Boga i pojam Boga može se zlorabiti i učiniti razornim.”[25] Ovo možemo pratiti kroz povijest, a ovu pojavu vidimo i danas. “Dokučiti istinu i prepoznati dobro, uvjet je prava i pretpostavka mira u svijetu.”[26] Očito, ljudi mir traže na krivom mjestu i krivim metodama.