Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), II., KS, Zagreb, 1995.
“Nitko nije blažen ako nije pravedan” (14,25). Vidimo, pitanje pravde i nepravde mučilo je i sv. Augustina. I u njegovo vrijeme (4.-5. stoljeće) nepravdom je kao kakvim korovom bila zagađena zemlja. I ondašnje društvo, kao i sva prijašnja i kasnija, bilo je bolesno od nepravde, a nepravednici su se umnažali kao gljive poslije kiše. Kada govori o blaženome stanju koje je povezano s pravdom i pravednošću, Učitelj milosti očito misli na Crkvu i kršćane, jer onima izvan Crkve ionako nije stalo do blaženosti. Augustin je očito žalostan zbog stanja u Crkvi, odnosno zbog nepravde među kršćanima.
O nepravednicima piše i sv. Jakov u svojoj poslanici: “Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja!” (Jak 5,3-6).
Pogledajmo gdje smo mi danas. Radnici rade za bijednu plaću. Nisu pravedno nagrađeni. Nepravda caruje. Negdje i po nekoliko mjeseci ne primaju ništa, da bi njihovi “poslodavci” mogli graditi kule i vile. Posljedica toga jest masovno iseljavanje pučanstva i traženje boljih uvjeta za život. Oni koji su stekli bogatstvo postali su društveni uglednici, moćnici. Direktori poduzeća, ravnatelji škola, direktori agencija i raznih zavoda ponašaju se kao nedodirljiva božanstva. Oni mogu sve. O političarima da i ne govorimo, jer oni ove direktore postavljaju. Stvorena je jedna interesna mreža ili piramida u koju su uključeni moćnici i njihovi poslušnici. Posao se može dobiti gotovo isključivo preko veze, jer kada se raspiše natječaj, zna se za koga je raspisan. Nerijetko je taj već i primljen na posao.
Pravda je postala nedostižna, a pravednost je postala predmetom ismijavanja. Ako zastupate te vrijednosti bit ćete bačeni na društvene margine, s popratnim komentarom: Pa gdje ti živiš, čovječe?! Ako pravda nije na cijeni, a što je tek s blaženošću?! Koga to još uopće zanima?!
Svaki kršćanin, pa i onaj moćnik, morao bi se ugledati u sv. Augustina te u svome životu promovirati pravdu i živjeti pravedno, odnosno čeznuti za blaženim stanjem.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
