Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), III., KS, Zagreb, 1996.
“Što je drugo pobjeda nego poraz suprotstavljenih ratnika?” (19,12). U Hrvatskoj enciklopediji piše: “Rat je nasilan, oružani sukob između dviju ili više država, saveza ili većih društvenih skupina od kojih je barem jedna strana vojnički ustrojena, naoružana i opremljena”. Ratovi se pokreću i vode iz “interesa, straha i časti” (Tukidid). Ciljevi rata: “Djelovanja oružanih snaga u ratu imaju ciljeve sukladne svrsi rata pa su vojne operacije u ratu ponekad upravljene na uništenje protivnikove vojne sile kako bi mu se nametnula politička volja, ponekad je riječ o ovladavanju određenim objektima, a u sve većem broju slučajeva napada se stanovništvo kako bi mu se promijenio identitet ili ga se otjeralo s nekog područja, a što može imati razne oblike, od masovnih egzodusa do genocida”. Ljudsko se društvo često ne razlikuje od životinjskoga svijeta. Pogledajmo ovnove koji se zalijeću i tuku dok jedan drugomu ne slome rogove. Kada “rat” završi, svatko na svoju stranu, i život ide dalje. Pogledajmo ratničke glagole: uništiti, nametnuti, ovladati, promijeniti, otjerati, pobijediti. Sve skupa, nedostojno čovjeka.
“Ne može biti naravi u kojoj nema nikakva dobra” (19,13,2). Često smo skloni druge osuđivati pa ponekada idemo dotle da ćemo za nekoga reći da je “samo zlo”. Sv. Augustin kaže da ne postoji apsolutno zao čovjek. Tko zna zašto se u nekom ljudskom biću razvila “loša klica”. Možda je netko drugi kriv zbog toga što se netko prometnuo u nasilnika. Zato, vrijedilo bi pokušati u svakome čovjeku pronaći barem onu mrvicu dobra i potaknuti ga da to dobro u sebi razvija.
“Dužnost nedužnoga jest ne samo ne nanositi zlo nikomu, nego i odvraćati od grijeha ili kažnjavati grijeh” (19,16). Nerijetko smo u situaciji slušati ljude kako se opravdavaju i pokušavaju uljepšati sliku o sebi: “Nisam nikoga ubio, ne mrzim nikoga, ne želim nikomu zlo…” Pravi vjernik kršćanin trebao bi ne samo izbjegavati zlo, tj. bježati od negativnoga, nego nešto i učiniti, tj. djelovati pozitivno. Priliku za ovo imamo na svakom koraku.
“Najviše dobro grada Božjega jest vječni i savršeni mir” (19,20). Bog nas poziva da izgrađujemo ne samo “nebeski Jeruzalem” nego da kraljevstvo Božje uprisutnjujemo već ovdje na zemlji. Što je osnovna karakteristika “grada Božjega”? Vječni i savršeni mir! Privremeni i nesavršeni mir vlada i u vrijeme “primirja”, tj. u vrijeme kada topovi šute. Međutim, vječni i savršeni mir puno je više od toga. Taj i takav mir ništa ugroziti ne može. On je najbolja podloga za izgradnju mira i u ovoj našoj “dolini suza”.
Božo Goluža
