Pouke i misli velikoga Ratzingera

Sebično srce ne može spoznati Boga

Foto: gettyimages.co.uk

Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Bog Isusa Krista, Razmatranja o Trojedinom Bogu, KS, Zagreb, 2010. “Jurij Gagarin kada se vratio sa svoga prvoga putovanja u svemir izjavio je da nigdje nije vidio Boga” (str. 7). Onaj tko Boga ne nosi u svome srcu, ne može ga naći ni u svemiru. “Gdje moć ima samo čovjek, tu više nema Boga” (str. 8). Čovjek od samoga početka pokušava “biti kao Bog” (Post 3,5). Svaki takav čovjekov pokušaj završio je katastrofom. “Spoznaja Boga u konačnici nije pitanje čiste teorije, nego u prvom redu pitanje životne prakse” (str. 8). Mnogi su teoretski spoznali Boga, ali ga ne žele slijediti. Lakše im je plivati niz rijeku, pa u tome svome komoditetu počinju nijekati opstojnost Božju. Kada čovjek ne živi kako misli, počinje misliti kako živi. “Bog je čuvar prava. On daje pravo bespomoćnima protiv moćnih. To je njegovo pravo lice” (str. 12). Znači, svi oni koji čine nepravdu, bore se zapravo protiv Boga, a teško čovjeku koji se nađe “s Bogom u ratu” (Dj 5,39). “Bog se sam izložio nezaštićenosti optuženog, osuđenog i umirućeg, i upravo je tako tu nezaštićenost stavio pod Božju zaštitu” (str. 12). Raspeti Isus bio je nezaštićen, optužen, osuđen od ljudi, ubila ga je nepravda, ali je podnošenjem nepravde čovjeku vratio pravdu. “Požudno, sebično srce ne može spoznati Boga. Bučno, uznemireno i nesabrano srce ne može naći Boga” (str. 13). Boga se ne može spoznati i naći u neredu. “Svijet pod sveopćim zakonom stroja u cijelosti zadobiva strukturu koncentracijskog logora. Jer ako postoje još samo funkcije, onda ni čovjek nije ništa drugo nego funkcija. Strojevi koje je sagradio sada mu nameću svoj zakon” (str. 15). Industrijalizacija je čovjeku donijela mnogo dobra, olakšala mu je život. Ali čini se kako čovjeku prijeti velika opasnost da završi pod kotačima stroja kojega je načinio. Humanizam sve više nestaje, a računa se samo zarada i dobit. U takvu mentalnom stanju sve je manje mjesta za čovjeka. “Zvijer je broj i pretvara u broj. A Bog ima ime, i zove po imenu. On je osoba i traži osobu. Ima lice i traži naše lice. Ima srce i traži naše srce. Za njega mi nismo funkcija u svjetskoj mašineriji” (str. 15). Zvijer nema imena, ona je broj 666 (Otk 13,18), nema lica, nema srce, nije osoba, ona je negacija imena, lica, srca i osobe. Zato pretvarati čovjeka u broj znači negirati Boga i čovjeka, te sudjelovati u sotonskoj namisli. “Ime ‘Isus’ sadržava riječ ‘Jahve’ u svojoj hebrejskoj formi i dodaje joj jednu daljnju odrednicu: Bog spašava” (str. 16). “Kršćanstvo nije usmjereno na naše nade, strahovanja i želje, nego na Boga” (str. 18). Vjerovati u Isusa Krista znači biti usmjeren prema vječnosti. “Nisu li novac, moć, ugled, javno mišljenje i seks postali moći pred kojima se ljudi klanjaju, kojima služe kao bogovima?” (str. 19). Najčešće se govori o zloporabi novca, moći i seksa, a mnogo manje o ugledu i javnome mnijenju. Iz citirane rečenice jasno vidimo da zloporaba ugleda i javnoga mišljenja može biti teška povrjeda moralnoga ponašanja. “Kriza očinstva, koju danas proživljavamo, sržni je razlog i krize humanosti” (str. 20). “Tajna majčinstva ima svoje izvorište u Ocu” (str. 21). “Radost u vjeri bitno ovisi o znanju da ona nije bilo što, nego skupocjen biser istine” (str. 29). Vjeru se često shvaća kao skup molitava, obreda, navika i običaja. Ona je puno više od toga, ona je život u Istini i za Istinu, a ta Istina sami je Bog.

Božo Goluža (priredio)

Izvor: Crkva na kamenu