Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), II., KS, Zagreb, 1995.
Mudri sv. Augustin citira starozavjetnoga mudraca Siraha koji kaže: “Početak svakoga grijeha je oholost” (Sir 10,13) (12,6). Možda bismo se mogli vratiti i korak prije pa se zapitati gdje je izvor oholosti? Njoj bismo začetak mogli naći u sebičnosti. Znači, sve zlo i svaki problem možemo povezati sa sebičnošću pa ustvrditi da je i oholost proizašla iz sebičnosti. Čudno je kako često stvaramo probleme tamo gdje ih ne bi trebalo biti. Nije problem stvoriti problem (to znade svaki bezumnik), ali je problem riješiti problem (to znade samo mudar čovjek).
“Pohlepa je nedostatak ne u zlatu, nego u čovjeku što izopačeno ljubi zlato, zapostavivši pravdu; požuda je nedostatak ne lijepih i privlačnih tijela, nego duše što izopačeno ljubi tjelesne naslade; hvastanje je nedostatak ne u samoj ljudskoj hvali, nego u duši što izopačeno ljubi da je ljudi hvale; oholost je nedostatak ne onoga koji daje moć ili pak same moći, nego duše što izopačeno ljubi vlastitu moć” (12,8). Izvrsne definicije zlih nagnuća. Nije problem zlato, nego pohlepa za njim; nije problem ljepota, nego izopačenost; nije problem u pohvalama, nego u čežnji za njima; nije problem u moći, nego u njezinoj zloporabi. Trčeći za ovim nastranostima postajemo obični duhovni čovječuljci.
“Nikada ni lavovi ni zmajevi nisu između sebe bìli takve bojeve kao ljudi” (12,22). Ova je činjenica gotovo neshvatljiva pa se pitamo, kako je moguće da je biće koje je Bog stvorio na svoju sliku (Post 1,27) postalo tako okrutno? Jedini odgovor na ovo pitanje možemo pronaći u grijehu koji se uvukao u čovjeka i zarobio ga. Sotona je otac ne samo laži nego i svakoga zla. Čovjek ima izbor: prepustiti se sotoni i činiti zlo ili prepustiti se Bogu svome Stvoritelju i činiti dobro.
“Smrt duše biva kada je napusti Bog, kao što smrt tijela biva kada ga napusti duša” (13,2). Čovjek bez Boga zapravo je hodajući mrtvac.
“Ili se zakon napušta radi opačine i tako nastaju prekršitelji, ili se smrt prihvaća radi istine i tako nastaju mučenici” (13,5). Mi se obično divimo mučenicima, a sve činimo da ih ne nasljedujemo, nego nam je puno draže svrstati se među prekršitelje.
U neka prijašnja vremena (posebno među krivovjercima dualistima) znalo se čuti, a i danas će neki reći kako tijelo ne znači ništa i ne koristi ničemu. Takvo se stajalište ničim ne može opravdati. Sv. Augustin jasno razlikuje životinjska tijela (corpora animalia) od ljudskoga tijela, onoga s dušom (corpora spiritalia) (13,23). Znači, ljudsko tijelo nije obično “meso”, ono je “hram”, svetinja.
“Ne učini propadljiva put dušu grješnom, nego grješna duša učini put propadljivom” (14,3,2). Smrtnost i propadljivost posljedica su grijeha. Čovjek je pozvan učiniti sebe besmrtnim i nepropadljivim. Kako? Svakako ne na način na koji to nastoje moćnici ovoga svijeta, nego što se čovjek više udaljava od grijeha postaje sve više nepropadljiv i besmrtan.
“Onaj tko živi po Bogu, duguje savršenu mržnju prema zlima, ali ne da zbog nedostatka mrzi čovjeka, niti da ljubi nedostatak zbog čovjeka, nego da mrzi nedostatak, a ljubi čovjeka. Naime, pošto se izliječi nedostatak, ostat će samo ono što treba voljeti, a ništa od onoga što treba mrziti” (14,6). Ovo je pravilo na mnogo načina i u raznim prilikama ponavljano: Ne možemo mrziti čovjeka zbog njegova grijeha, nego moramo mrziti grijeh koji zarobljuje čovjeka i pomoći čovjeku da iz toga grijeha izađe.
“Onaj kojega treba izabrati da vlada narodom treba biti ljubitelj dobra” (14,7,1). Ima li danas izabranih vladara koji se nadahnjuju na Svetome Pismu i na spisima svetih pisaca? Dobiva se dojam da je za vladare (i ne samo za njih) dobro ono što donosi profit. Potpuno izokrenute vrijednosti.
“Svakako je grijeh žudjeti za onim što brani Božji zakon, i ustezati se od toga zbog straha od kazne, a ne zbog ljubavi prema pravednosti” (14,10). Jasno nam je da je grijeh ono što se protivi Božjim zakonima, ali često zaboravimo da je težak nedostatak činiti nešto iz straha od kazne, a ne iz ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
