Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De civitate Dei), II., KS, Zagreb, 1995.
“Zlo nema nikakve naravi; nego gubitak dobra zove se zlo” (11,9). Često mislimo da je za naše opravdanje dovoljno ne biti aktivan u činjenju nekoga zla, a zapravo je zlo već to što ne činimo dobro. To je onaj grijeh propustom.
“Porok je toliko protivan naravi, da ne može a da ne škodi naravi” (11,17). U ovo smo se uvjerili mnogo puta pa i u svezi onih najmanjih poroka. Porok je mnogo češće škodljiv duhovnom i duševnom zdravlju negoli tjelesnom. I ovo često zaboravljamo. A duševna i duhovna bol mnogo je jača od tjelesne. Valjalo bi ovo imati na pameti.
“Duša nije dio Boga, niti je iste naravi kao Bog, nego, stvorena od njega, ona je daleko ispod svojeg tvorca” (11,22). Ovo je sasvim logična postavka. Nešto što je stvoreno ili netko tko je stvoren nikada ne može doseći razinu svoga stvoritelja. Čovjekova duša samo participira na božanskoj naravi, jer je stvorena na sliku Stvoriteljevu. Zapravo, čovjekovo pozitivno djelovanje samo je participacija na Božjoj naravi: naši dobri čini imaju korijen u Bogu, naša ljubav ima ishodište u Bogu, naša pravednost i istinoljubivost napajaju se na Bogu, izvoru istine i pravde.
“Slika je lijepa i s crnom bojom smještenom na svoje mjesto” (11,23,1). Da, nemamo ništa protiv dobre crno-bijele umjetničke slike ili fotografije, iako nas boje više očaravaju. Tako je i u životu: ako manje svijetle trenutke znadnemo ispravno posložiti, ne će nam biti odveć teški. S druge strane, ako i najradosniji događaj ne uspijemo ispravno doživjeti, može nam postati noćna mora.
“Vremenite stvari treba više upotrebljavati negoli uživati, kako bismo zavrijedili uživati one vječne stvari; a ne poput onih izopačenika koji bi htjeli uživati novac, a upotrijebiti Boga” (11,25). Očito je ovo čovjekov vječiti problem, jer ga je sv. Augustin osjećao prije mnogo stotina godina. Danas se često na ulici može čuti: “Hajde, uživaj”. To je postalo dio nekakva pozdrava. A zapravo i ne znamo što izgovaramo. Očita je ovdje poruka: “Uživaj blagodati ovoga svijeta”. Veliki crkveni naučitelj (sv. Augustin) uči nas nečemu sasvim drugom: “Vremenite stvari treba više upotrebljavati negoli uživati”. U suprotnom postat ćemo izopačenici.
“Svatko više voli tugovati pri zdravoj pameti negoli se radovati u ludosti” (11,27,2). Riječ “ludost” danas se često upotrebljava čak u pozitivnu kontekstu. Neki će reći: “Bilo je ludo i nezaboravno”, što bi trebalo značiti bilo je dobro. Štoviše, izvrsno! Ipak je bolje biti pri pameti pa makar i u raznim poteškoćama, negoli “biti sretan” s poremećenom glavom.
“Ne nazivamo s pravom dobrim onoga čovjeka koji zna što je dobro, nego koji ljubi dobro” (11,28). Svi mi otprilike znamo što je dobro, ali često nismo spremni dobro i činiti, jer to od nas zahtijeva angažman, a nerijetko i žrtvu. Sveti Pavao će reći: “Htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro” (Rim 7,18). Ipak, isplati se potruditi.
Božo Goluža
Izvor: Crkva na kamenu
