Nastavljamo s mislima Josepha Ratzingera o modernom europskom društvu. “Političari svake stranke danas drže normalnim obećavati promjene, dakako na bolje. Stoga zaključujemo da u modernome društvu prevladava dubok osjećaj nezadovoljstva, i to upravo tamo gdje su blagostanje i sloboda dosegnuli do sada nepoznatu razinu.”[1] “Riječ ‘konzervativac’ postala je sumnjiva.”[2] Tako su vrijednosti potpuno izokrenute. Umjesto da se poštuje onoga tko čuva vječna načela koja ne mogu zastarjeti, njega se blati i postaje predmetom ruganja. “Politika, religija i moral na različite načine uzajamno se prožimaju.”[3] Barem bi tako trebalo biti. “Evolucija je pridošla na Božje mjesto. ‘Bog’ sada znači razvoj, napredak.”[4] Upravo se ovdje krije propast zapadnjačke civilizacije. “Čovjek je u svojoj biti animal sociale et politicum (društveno i političko biće).”[5] “Vjera Novoga Zavjeta ne poznaje revolucionara nego mučenika: mučenik priznaje autoritet države, poznaje, međutim, i njezine granice.”[6] “Tko se opire borbom i umire s oružjem u rukama, nije mučenik u smislu Novoga Zavjeta.”[7] “Kršćani mole za kralja i za nositelje vlasti, ali ne obožavaju kralja.”[8] “Unutarnji i vanjski mir mogući su samo onda kada su osigurana bitna prava čovjeka i zajednice.”[9] “Politika ne uspostavlja kraljevstvo Božje, ali jamačno se mora brinuti za pravedno kraljevstvo čovjeka, to jest stvoriti pretpostavke za nutarnji i vanjski mir.”[10] “Prema Knjizi Danijelovoj povijest je dinamičan odnos dobra i zla.”[11] “Svrha svake politike jest mir i pravednost.”[12] “Duh podjele ide uz moć.”[13] “U totalitarizmima 20. stoljeća izbrisane su čovjekove izvorne moralne spoznaje o dobru i zlu.”[14] “Danas imamo tri opasna mitska pojma: napredak, znanost i sloboda.”[15] “Napredak rađa nejednakosti među ljudima i proizvodi uvijek nove prijetnje svijetu i čovječanstvu.”[16] “Znanost može služiti i nečovječnosti, zato je treba podvrgnuti moralnim mjerilima.”[17] “I pojam slobode poprimio je mitske obrise. Ako sloboda nije zasnovana na pravednosti postaje laž i vodi u ropstvo.”[18] “Čini se kao da sada postoji samo stranački razum, ne više razum zajednički svim ljudima.”[19] “Ljudski je život nepovrjediv u svim njegovim razdobljima. Tamo gdje se pobačaj drži pravom slobode, sloboda jednoga stavljena je iznad prava na život drugoga.”[20] “Neki slobodom smatraju ismijavati ono što je drugima sveto.”[21] “Dobro treba činiti, pa i na vlastitu štetu.”[22] “Konkretna je zadaća politike da moć stavi pod okrilje prava.”[23] “Sloboda lišena prava jest anarhija.”[24] “Pravo ne bi smjelo biti sredstvo moći nekolicine.”[25] “I većine mogu biti slijepe i nepravedne.”[26] “Islam je oblikovao vlastiti katalog ljudskih prava.”[27] “Kada promatramo terorizam vidimo da čovjeku nije potreban veliki sukob da bi svijet učinio nemogućim za život.”[28] “Uznemirujuće je da si teror na neki način daje moralno opravdanje.”[29] “Terorističko djelovanje prikazuje se i kao obrana vjerske tradicije protiv bezboštva zapadnoga društva. Na ovoj točki izranja pitanje: hrani li se terorizam i vjerskim fanatizmom?”[30]
Božo Goluža (priredio)
[1] Joseph Ratzinger, Europa, Verbum, Split, 2005., str. 47.
[2] Isto.
[3] Isto, str. 49.
[4] Isto, str. 53.
[5] Isto, str. 56.
[6] Isto, str. 57.
[7] Isto, str. 58.
[8] Isto.
[9] Isto.
[10] Isto, str. 59.
[11] Isto, str. 60.
[12] Isto, str. 61.
[13] Isto.
[14] Isto.
[15] Isto, str. 62.
[16] Isto.
[17] Isto, str. 63.
[18] Isto, str. 63-64.
[19] Isto, str. 64.
[20] Isto, str. 65.
[21] Isto.
[22] Isto, str. 68.
[23] Isto.
[24] Isto, str. 69.
[25] Isto.
[26] Isto.
[27] Isto, str. 70.
[28] Isto, str. 71.
[29] Isto.
[30] Isto, str. 72.
Izvor: Crkva na kamenu