Pouke i misli velikoga Ratzingera

Strah od radikalne samoće

Nastavljamo listati djelo Josepha Ratzingera Uvod u kršćanstvo. “Čovjekova istina jest njegova neistinitost.”[1] “Čovjekova je istina da uvijek nanovo nasrće na istinu.”[2] “Velika je subota dan ‘Božje smrti’, dan koji izražava i anticipira stravično iskustvo našega vremena.”[3] “U kršćansku objavu ne ulazi samo Božja riječ, nego i Božja šutnja.”[4] “Bit Isusove muke ne sastoji se od neke fizičke boli, nego od radikalne samoće, potpune napuštenosti.”[5] “Samoća je područje straha.”[6] “Dijete kada se nađe samo u mraku i duboko doživi samoću, pojavljuje se pravi čovjekov strah, ne strah pred nečim, nego strah kao takav.”[7] “Strah od samoće ne može se razumski prevladati.”[8] “Čovjek zna da mu mrtvac ne može ništa učiniti, ali u njegovoj prisutnosti osjeća stravičnost samoće kao takve.”[9] “Čovjekov strah iščezava kada mu se pridruži ljudsko biće.”[10] “Čovjek se boji samoće, jer može živjeti jedino u društvu i u blizini drugih.”[11] “Kada bi postojala takva samoća koju više ne bi mogla razbiti ničija riječ, kada bi se došlo do tako duboke napuštenosti, bilo bi ono što se u teologiji naziva pakao.”[12] “Pakao označava samoću u koju više ne prodire riječ ljubav.”[13] “Postoje vrata kroz koja možemo stupiti samo kao samci: vrata smrti.”[14] “Stari Zavjet ima samo jednu riječ za pakao i smrt, riječ šeol. Smrt je apsolutna samoća. A ona samoća u koju više ne može prodrijeti ljubav, jest – pakao.”[15] “Ondje gdje do nas više ne može doprijeti nikakav glas, ondje je On. Time je nadvladan pakao.”[16] “Ljubav je jača od smrti. To je bit uskrsnuća.”[17] “Čovjek želi nastaviti svoj život u nekom drugome. Svoje biće želi preliti u druge. Želi nastaviti živjeti u svojoj djeci. Ali ovo ga ne ispunja. Zato neki pribjegavaju slavi – da žive u sjećanju drugih. Ali ni to nije nastavak života.”[18] “Ljubav uvijek uvjetuje neku vrstu neumrlosti. Neumrlost uvijek proizlazi iz ljubavi.”[19] “Ljubav je temelj besmrtnosti, i besmrtnost se svodi jedino na ljubav.”[20] “Onaj koji je ljubio u ime svih – svima je izborio besmrtnost. Njegovo uskrsnuće naš je život.”[21] “Ljubav, je jača od smrti ili uopće nije ljubav.”[22] “Temelj naše besmrtnosti može biti samo Kristova ljubav.”[23] “Oblik naše besmrtnosti ovisi o načinu kako ljubimo.”[24] “Kristova je ljubav bila tako jaka da je prodrla kroz smrt.”[25] “Krist se kod uskrsnuća nije vratio u svoj prijašnji zemaljski život. Njegovo uskrsnuće znači ulazak u definitivan život. Ne mogu ga prepoznati ni njegovi najbolji prijatelji.”[26] “Gospodin je u isti mah bio opipljiv i neopipljiv, spoznatljiv i nespoznatljiv.”[27] “Kad je počeo lomiti kruh, otvorile su im se oči. Iskustvo o Uskrslom razlikuje se od susreta s bilo kojim čovjekom ove naše povijesti.”[28]

Božo Goluža (priredio)

[1] Joseph Ratzinger, Uvod u kršćanstvo, KS, Zagreb, 1972., str. 268.

[2] Isto.

[3] Isto, str. 269.

[4] Isto, str. 271.

[5] Isto, str. 274.

[6] Isto.

[7] Isto.

[8] Isto.

[9] Isto, str. 274-275.

[10] Isto, str. 275.

[11] Isto.

[12] Isto.

[13] Isto.

[14] Isto, str. 276.

[15] Isto.

[16] Isto.

[17] Isto, str. 277.

[18] Isto, str. 278.

[19] Isto, str. 281.

[20] Isto, str. 282.

[21] Isto.

[22] Isto.

[23] Isto.

[24] Isto.

[25] Isto, str. 283.

[26] Isto.

[27] Isto, str. 284.

[28] Isto, str. 285.

Izvor: Crkva na kamenu