Joseph Ratzinger (Benedikt XVI.), Sol zemlje, Mozaik knjiga, Zagreb, 22005. “Duhovno samozagađenje čovjeka i nadalje se smatra jednim od njegovih prava, njegovom slobodom” (str. 207). A onda, nakon namjerna i svjesna trovanja, pitamo se zašto smo bolesni, te za tu svoju bolest počinjemo optuživati sve i svakoga, a ponajviše Boga. “Potpuno neistinitim pojmom slobode branimo sve što čovjek radi po svojoj volji” (str. 207). Samoobmana je protivna istini, a bez istine nema ni slobode. “Da bi mogao živjeti, čovjek mora naučiti sebe priznati stvorenjem i shvatiti da u sebi mora imati unutarnju čistoću” (str. 207). Danas se čovjek ponovo upinje izgraditi “babilonsku kulu”. Rezultat toga napora već nam je poznat. “Religija je iskonska realnost koja se nalazi u čovjeku” (str. 209). Ako čovjek ne vjeruje u Boga, počet će vjerovati u bogove. “Antiautoritarni odgoj nije primjeren čovjeku jer je potreba za autoritetom jedna od bitnih odrednica ljudskoga bića” (str. 209). Velik problem današnjega društva jest uništen autoritet oca i majke. “U bivšim komunističkim zemljama uz pogoršanje gospodarskoga i političkoga stanja ne obnavlja se, doduše, komunizam, ali se ne događaju ni velike promjene u smislu povratka kršćanskim vrijednostima. Prije bi se reklo da je riječ o daljnjem umaranju duša, o površnosti, rezignaciji – beznađe je u porastu. Kršćanski preporod ne proizlazi nužno iz sloma prijašnjih ideologija” (str. 210). Komunistička ideologija formalno je propala, ali su njezini ideolozi i dalje na vlasti. Zatrovano društvo nije doživjelo potrebno pročišćenje. “Ideja odvajanja Crkve od države došla je na svijet tek s kršćanstvom” (str. 214). “Kršćanstvo je oduzelo državi sakralnost i time dovelo u pitanje temeljnu konstrukciju Rimskoga Carstva i cijelog antičkog svijeta uopće” (str. 214). “Novovjeka redukcija religije na subjektivno opet rezultira apsolutnom vlašću države” (str. 215). Svaki čovjekov apsolutizam poguban je za zajednicu. “Hrabrost za iznošenje istine velika je snaga Crkve” (str. 216). “Svatko treba pokušati preskočiti vlastitu sjenu i shvatiti stvarnu jezgru vjere” (str. 218). Preskočiti vlastitu sjenu, znači izaći iz sebe i uroniti u Boga. “Islam uopće ne poznaje odijeljenost političkog i vjerskog područja, koju kršćanstvo nosi u sebi od samoga početka. Kuran je cjelovit vjerski zakon koji regulira ukupnost političkoga i društvenoga života te koji ide za time da sve životne odredbe budu islamske. Šerijat daje pečat društvu od početka do kraja” (str. 219). “Islam ima posve drukčiji totalitet životnoga poretka. On obuhvaća jednostavno sve, njegov je životni poredak drukčiji od našega” (str. 219). “Mora nam svima biti jasno da islam nije vjera koja bi se mogla uključiti u slobodarski prostor pluralističkoga društva” (str. 219-220). “Put koji vodi mimo istine nikada nije pravi put mira” (str. 224). “Holokaust je bio zamišljen kao prethodnica uništenju kršćanstva” (str. 225). Treba uporno ponavljati da je svaki totalitarizam u biti bezvjerstvo, tj. pokušaj nijekanja jedinoga Boga i čašćenje vođe kao boga. “Hitlerovo je uništenje Židova svjesno imalo protukršćansko obilježje” (str. 225). Dubinska analiza toga nečovječna sustava ovo jasno potvrđuje. “Kršćanska vjera ima mnogo bolju budućnost nego što je imaju ideologije koje su je pozvale na samoukinuće” (str. 233). Ideologije, pa i ova trenutna liberalna, proći će, a Crkvu ni vrata paklena ne će nadvladati (Mt 16,18). “Duhovnom pokretu je potrebna veza sa župom zato da se ne bi pretvorio u sektu, a župi je potreban ‘pokret’ da ne bi okoštala” (str. 239). “Crkva nije neka organizacija među ostalim organizacijama, neka vrsta države u državi koja bi trebala biti oblikovana prema istim demokratskim pravilima igre kao i država” (str. 244). “Ako mislimo da bi Crkva trebala oponašati državu, onda smo pogrešno shvatili bit same Crkve” (str. 244). “Nije loše sve što je moderno niti je dobro sve što je moderno” (str. 246). “Živimo u zamršenom svijetu fikcija i proturječnosti” (str. 247). “Moramo naučiti da ne možemo imati sve što bismo htjeli i da ćemo se morati i malo spustiti s ovoga standarda do kojega smo došli. Moramo se ponovno izdići iznad materijalnih dobara, iznad obrane vlastitih prava i zahtjeva” (str. 247).
Božo Goluža (priredio)
Izvor: Crkva na kamenu